Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

PODGORICA – Aleksandar Bečanović govorio je na tribini ,,Prevedena crnogorska književnost kao ambasador kulture 2006–2026“, koju je Fokalizator u Book Caffeu organizovao povodom dvije decenije od obnove državne nezavisnosti Crne Gore, a tom prilikom je predstavljen 31. broj časopisa Fokalizator ,,Found in Translation: dvije decenije crnogorske književnosti i kulture“.

U promociji su, osim Bečanovića, učestvovali i Nikola Nikolić, Andrej Nikolaidis, Stefan Bošković, Sofija Lopićić i Vladimir Vojinović, a moderatorka je bila Dragana Erjavšek.

Bečanović je najprije govorio o svom prevedenom romanu ,,Arcueil“, koji tematski nema veze s Crnom Gorom.

– Taj roman je o Markizu de Sadu. Zanimalo me da vidim kako funkcioniše obrnuta strana: napišete roman o Francuzu i vidite na koji način će ga francuska kritika pročitati. Bilo mi je zanimljivo u smislu za koji vjerujem da je vrlo važan za bilo koju književnost, a posebno malu kao što je crnogorska. Da li mi ,,moramo“ da pišemo o crnogorskim temama ili možemo da pišemo o temama koje nalazimo za shodno da su nama lično interesantne. Jedna književnost se ne utemeljuje samo u tome da vi forsirate lokalne teme, nego u vašem osjećaju da pripadate jednom širem kulturnom krugu. U tom smislu je meni važnije da crnogorska književnost potvrdi da je konstitutivno evropska u svojoj ekspresiji, nego da se trudimo da nekom zamišljenom čitaocu predstavimo kakva je autentična Crna Gora. Vrlo je problematično pitanje da li više iko čitajući romane konstruiše sliku o nekoj naciji, narodu ili prostoru – istakao je Bečanović.

On je kazao i da bi bilo zanimljivo vidjeti kako funkcioniše crnogorska književnost, a da nemate tu informaciju da je riječ o maloj književnosti koja se vrlo teško probija.

– Književnosti koja, nažalost, još uvijek nema potrebnu infrastrukturu, nema dovoljan broj prevodilaca, ne možemo samo očekivati od nekog engleskog ili njemačkog prevodioca da nas prevede – rekao je on.

Bečanović je izrazio i svoju viziju crnogorske književnosti.
– To je književnost koja – baveći se nekim svojim opsesivnim temama koje mogu biti traumatske, istorijske itd – u isto vrijeme indeksira tu neku vrstu pripadnosti evropskom referencijalnom kontekstu. Ono najbolje u crnogorskoj književnosti, a mnogi od tih pisaca su prisutni ovdje, je na tom tragu. Za mene je to najvažnija stvar – zaključio je Bečanović.

Snimak kompletne tribine pogledajte na našem YouTube kanalu: