Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

PODGORICA – Drugi dan festivala savremene književnosti „Bookiranje“, u organizaciji izdavačke kuće Fokalizator, otvoren je u podgoričkom Book Caffeu promocijom krimi-romana tri splitska autora – Bartula Vlahovića, Mira Morovića i Edija Matića. U dinamičnom razgovoru o mračnim atmosferama, specifičnostima noar žanra i psihologiji zločina, pisci su podgoričkoj publici približili svoje romane „Skriveni u tišini“, „Otok“ i „Pop“.

Edi Matić, koji se na promociji našao u dvostrukoj ulozi autora i moderatora, predstavio je svoj roman „Pop“, u izdanju Fokalizatora. Govoreći o svom romanu, Matić je kazao da je roman na površini kriminalistički, jer je glavni protagonista bjegunac i traženi svjedok zločina koji se skriva pod franjevačkom rizom, iako je ateista. U romanu je, ipak, možda važnije samo ostrvo.

– Ono je njegovo skrovište i ono preuzima ulogu glavnog lika – kazao je Matić.

Priča prati nekonvencionalnog popa, a kroz njegovu svakodnevicu istražuje lične borbe, iskušenja i ljudske slabosti unutar vjerskog i društvenog okvira.

Govoreći o svom debitantskom romanu „Skriveni u tišini“, koji donosi mračnu i slojevitu psihološku trilersku priču smještenu u provincijski ambijent, Bartul Vlahović se najprije osvrnuo na sam prostor u kojem se promocija održava, upoređujući ga sa kulturnom ponudom svog rodnog grada.

– Za početak, moram priznati da me ovaj prostor oduševio. Mi u Splitu nemamo nešto što je književni kafe i to nam u gradu jako puno fali. Što se tiče izbora lokacije za roman, Dalmatinska zagora ima tu zimsku mistiku koja sjajno odgovara žanru, ali je ključni razlog autentičnost. Meni je pri pisanju najvažnije da pogodim mentalitet i da pišem o onome što dobro poznajem – kazao je Vlahović.

Objašnjavajući specifičnu strukturu teksta, u kojem se radnja odvija kroz dvostruki tok i retrospekciju, Vlahović je istakao da je detaljno planirao svaki korak u građenju napetosti kako bi sačuvao ključne obrte, oslanjajući se na poznate književne principe.

– Retrospekcija mi je jedan od omiljenih postupaka jer bez direktnog objašnjavanja možemo pokazati zašto se nešto dogodilo u budućnosti. Držim se Čehovljeve i Hemingvejeve teorije vrha sante leda – mnogo toga što je presudno za roman ne mora biti konkretno napisano. Ako se retrospekcija dobro postavi, sve se spoji u jednu cjelinu, čitalac dobija uvid u sadašnjost i sam slaže priču – objasnio je autor.

Miro Morović, autor romana „Otok“, predstavio je svoje djelo kao specifičan spoj psihološkog trilera i dramatične priče o preživljavanju na dalmatinskom ostrvu, gdje splet okolnosti uvuče likove u vrtlog krivice i prikrivanja. Morović je naglasio da ga pri pisanju nije zanimalo kreiranje klasičnog zlikovca, već sama ljudska priroda pod pritiskom.

– Ja na ovo gledam više kao na roman o preživljavanju, triler sa elementima horora i komedije. Najbitnija stvar mi je težnja glavnog lika i kako se on etički nosi sa posljedicama svog čina. Ne radi se o nekakvom psihopati koji je zao samo da bi bio zao, već o lancu loših odluka koje čovjeka dovedu u poziciju iz koje se mora spasavati – istakao je Morović.

Objašnjavajući kako gradi empatiju i postavlja čitaoca u poziciju moralnog preispitivanja, on je kazao da je glavni cilj romana testiranje vlastitih granica i uvjerenja samih čitalaca.

– Draže mi je da se čitalac zapita šta bi on uradio da se nađe u takvoj situaciji i da pokuša da se poistovjeti sa likom. Koliko god odluke aktera bile pogrešne ili podložne osudi, glavno pitanje koje roman postavlja jeste: u kom trenutku bih ja napravio rez, a u kom bih postupio isto? U kriznim okolnostima često nas definiše upravo ono kako reagujemo kada se nađemo na ivici – kazao je Morović.