Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

PODGORICA – Promocija knjige „Dramska vježbanka“ jednog od najznačajnijih pozorišnih stvaralaca Crne Gore, Blagote Erakovića, u izdanju Fokalizatora, predstavljena je u Book Caffeu, u okviru 4. festivala savremene književnosti „Bookiranje“. Sa Erakovićem je o njegovom novom dramskom rukopisu razgovarala urednica izdanja Sanja Vojinović.

Promocija je okupila brojne poslenike kulture, ljubitelje dramske umjetnosti i poštovaoce Erakovićevog decenijskog rada, pružajući dubok uvid u nastanak ovog kompleksnog dramskog omnibusa, ali i u bogatu istoriju crnogorskog i jugoslovenskog pozorišta.

Predstavljajući izdanje, Vojinović je istakla da knjiga „Dramska vježbanka“ predstavlja izuzetan autorski doprinos savremenoj angažovanoj dramskoj literaturi. Citirajući autorovu uvodnu napomenu iz knjige, Vojinović je prenijela Erakovićeve riječi o motivima za pisanje.

– U svojoj dugoj rediteljskoj karijeri kroz ruke mi je prošlo mnogo dramskih tekstova, od klasičnih do savremenih i avangardnih. U meni je uvijek tinjala potajna želja da obradim temu koju upravo radim za scenu i oblikujem dramski tekst. Tekstovi u ovoj knjizi plod su mojih unutrašnjih lomova oko nekog dramskog teksta. Ova četiri, na prvi pogled različita teksta, rezultat su različitog vremena, različitih osjećanja za dramsko i različitih recepcija vremena i prostora. Ovo su bilješke reditelja, a ne dramskog pisca, sabrane tokom moje duge karijere – glasi Erakovićev citat.

Tokom večeri Vojinović je ukazala na impresivnu biografiju Erakovića, rođenog u Nikšiću 1944. godine, gdje je završio gimnaziju, dok je diplomu pozorišne režije stekao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Nakon što je režirao više od stotinu predstava u teatrima širom bivše Jugoslavije – od Podgorice, Cetinja i Nikšića do Beograda, Skoplja, Mostara, Zenice i Rijeke – Eraković ostaje upisan i kao režiser prvog crnogorskog TV filma, osnivač i umjetnički direktor značajnih festivalskih manifestacija, te dobitnik brojnih nagrada, između ostalih Trinaestojulske i Nagrade „19. decembar“.

Centralni dio razgovora bio je posvećen prvom dramskom tekstu u zbirci, pod nazivom „Vladika“, koji se bavi kompleksnom istorijskom figurom Petra II Petrovića Njegoša i njegovim odnosom prema vladavini, narodu i zagonetnoj pojavi Šćepana Malog. Eraković objašnjava da je tekst nastajao i dograđivan tokom dugog perioda, te da nosi autorovu ličnu i rediteljsku percepciju Njegoša.

– „Vladika“ je moja percepcija svega onoga što je Njegoš. Njegoša često napadaju i osporavaju, a zaboravljaju da je on bio prvi koji je pokušao da civilizuje ovu sredinu i stvori državne strukture. On je prvi uspostavio komunikaciju sa svijetom, shvatajući da se moramo osloniti na civilizacijske parametre i stvoriti parlamentarnu silu koja ima razlog i kojoj treba pomoći. Ova priča o vladici poslužila je da prikaže tu stalnu borbu između unutrašnjeg mraka, sujevjerja i težnje ka svjetlosti – kazao je on.

Na pitanje urednice da li se kroz istoriju promijenio način na koji se moćnici odnose prema obespravljenima, Eraković je odgovorio s dozom pesimističke lucidnosti, tvrdeći da su mehanizmi ostali potpuno isti, samo su dobili sofisticiranije i perfidnije oblike. Nekadašnji otvoreni pritisci zamijenjeni su novim formama medijske i društvene manipulacije, dok su esencijalne bolesti društva – nepotizam, primitivizam i marginalizacija pojedinca – ostale nepromijenjene.

– Ne mijenja se ništa, osim načina. Danas imamo samo perfidnije oblike manipulacije. Ranije su stvari bile otvorenije, a danas se sve pakuje u oblande. Čovjek je kroz istoriju stalno potiskivan. Svako traži neki svoj mali prostor u kojem može da preživi i sačuva dostojanstvo – bio to komad zemlje, soba ili sopstveni unutrašnji svijet. Ali ti mehanizmi vlasti i moći uvijek pokušavaju da sužavaju i diktiraju tu slobodu – rekao je autor.

Na završno pitanje urednice s kakvim bi osjećanjima volio da čitaoci zatvore posljednju stranicu „Dramske vježbanke“, Blagota Eraković je u svom prepoznatljivom stilu odgovorio:

– Volio bih da čitaoci budu ljuti na mene što nema i pete drame u knjizi! – kazao je Eraković.

„Dramska vježbanka“, kako je zaključeno u ovom inspirativnom književnom razgovoru, ostaje dragocjeno svjedočanstvo rediteljskog promišljanja dramskog teksta i nezaobilazno štivo za sve koji žele dublje razumjeti teatarsku umjetnost, društvene anomalije i specifični mentalitetski kod našeg prostora.