Foto: Relja Brković
Kad je početkom devedesetih u Crnu Goru stigao prvi talas lica raseljenih sa ratom zahvaćenih teritorija bivše SFRJ sva su đeca po ubrzanim procedurama upisana u crnogorske osnovne i srednje škole, a veliki broj nastavnica i nastavnika, koji su takođe izbjegli s ratnih područja, primljen je u radni odnos.
Takav pristup aktuelnom problemu koji je posljedica ruske okupacije Ukrajine mogao bi biti jedno od rješenja izbjegličke krize što trese veliki dio EU.
Crna Gora je pokazala kako se mogu umanjiti posljedice ratnih trauma kod svih koji su bili prinuđeni da napušte svoje ognjiše i dotadašnji vid života.
EU se danas suočava s istim izazovom – prihvatiti, zbrinuti i omogućiti redovno školovanje i život za milione raseljenih.
Dojče vele piše da se vlasti u Njemačkoj suočavaju s prilivom raseljenih lica od kojih je bar polovina zapravo školskoga uzrasta. O tome danas za taj medij iscprno piše Ralf Bosen, navodeći kako veliki broj đece dolazi na njemačke stanice bez pratnje odraslih.
„Nakon što vozovi napušte stanice, volonteri ih pronalaze na peronima, potištene i dezorijentirane. Često u rukama drže plišanu životinju”, piše Bosen.
Česta je ova slika i u drugim državama EU.
U Njemačkoj već postoji problem s angažovanjem nastavnika, a ovaj će izazov dodatno opteretiti školski sistem u toj zemlji. Prema podacima kojima raspolažu svjetski mediji, skoro 3,5 miliona ljudi izbjeglo je iz ratom zahvaćene Ukrajine, a taj broj raste iz dana u dan.
