Foto: Fokalizator
Podgorica – Knjiga “Crnogorski jezik 1768–2020: bibliografija”, koju su priredili Nada Drašković i Petar Krivokapić, promovisana je sinoć u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović”, a promotori knjige bili su jedinstveni u stavu da je u pitanju štivo koje nedvosmisleno ukazuje na autohtoni jezik i koje će u vremenima koja dolaze služiti kao kvalitetna osnova za lingvističke i socio-lingvističke pohode.
“Istraživačima je od pojave ove knjige nemjerljivo olakšano traganje za svjedočanstvima i analizama činjenica i pravaca razvoja našega jezika iz obuhvaćenog perioda. U njoj su brojni naslovi priloga iz crnogorske dijalektologije, onomastike, leksikologije, leksikografije, zatim studije o jeziku značajnih naših književnika itd. Široj će javnosti, pretpostavljamo, najzanimljivije biti upoznavanje s radovima o sociolingvističkoj samobitnosti našega jezika u štokavskome kontekstu”, kazao je Novica Vujović sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, koji je suzidavač izdanja.
Krivokapić je kazao da najstariji dostupni izvor o ovoj tematici knjiga Ivana Antuna Nenadića iz 1768. godine, i da je u 13.437 jedinica popisana građa koja je objavljivana do 2020. godine.
“Kao što se vidi ova knjiga je pokazatelj da o crnogorskom jeziku postoji dosta literature. Ovih blizu 13.500 bibliografskih jedinica govore i o tome koliko je nama autorima trebalo i truda i vremena da pregledamo ogromnu građu i da nezavisno od toga kako se taj jezik kroz istoriju zvao prikupimo što više podataka. I pored trogodišnjeg rada i ovolikog broja bibliografskih jedinica svjesni smo da je puno toga ostalo neistraženo, najčešće jer nam pojedine publikacije nijesu bile dostupne. Kod ovolikog posla uvijek postoji mogućnost da se nešto ne pročita, previdi. Mi smo pregledali štampanu građu i koristili smo uglavnom fond Nacionalne biblioteke na Cetinju, tako da je dosta građe koja bi se mogla naći po bibliotekama u okruženju i šire, a tiče se crnogorskog jezika, ostalo neistraženo. Bibliografija ne sadrži podatke o crnogorskom jeziku, koji su objavljivani u novije vrijeme u elektronskim medijima i na portalima a kojih je veliki broj, pa bi se i to moglo malo više istražiti. Zato smatram da je ova bibliografija odlična osnova za sve koji se dalje budu bavili istraživačkim radom vezanim za proučavanje crnogorskog jezika”, kazala je Nada Drašković.
Istorija crnogorskoga jezika, kazao je Vujović, tekla je u različitim pravcima, s posvjedočenim različitim kulturnim i ideološki projektovanim uticajima.
“Tekla je ta istorija u različitim državnim i zakonskim okvirima, tekla je i pod različitim imenima toga jezika. Zahvaljujući ovoj bibliografiji gospođe Drašković i gospodina Krivokapića dobili smo popisane priloge, studije, rasprave, prikaze, monografije, časopise, zbornike naučnih radova na osnovu kojih spoznajemo procese u istoriji našega jezika, procese u jeziku samome, što čini takozvanu unutrašnju istoriju jezika. Crpimo iz ove bibliografije, pored ostaloga, i golema saznanja o dešavanjima u vezi s jezikom, njegovim imenom, o jezičkoj politici i zakonodavstvu, što čini takozvanu spoljašnju istoriju jezika”, dodao je Vujović.
U ime drugog suizdavača NB “Radosav Ljumović” prisutnima se obratila i Sanja Vojinović.
