LICA:

MAJKA (kasne tridesete ili rane četrdesete godine)
AMILA (14) – ćerka

Na velikom projektoru vidi se dopisivanje preko neke mreže koja je aktuelna među tinejdžerima. Na sceni je kauč, a ispred njega sto prekriven stolnjakom. Na stolu vazna sa cvijećem. A svuda okolo gomile cvijeća. MAJKA se nalazi kod stola i aranžira cvijeće. Kad iscure replike na Ekranu, Majka će početi da govori.

NA EKRANU:
B: Vidio sam te danas kad si išla u školu. Prelijepa si.
A: Shy emoji. Ja tebe nisam vidjela
B: Prošao sam kolima. Proći ću i sjutra, ali petnaest minuta ranije.
A: Zašto?
B: Pa zato što ćeš ti krenuti petnaest minuta ranije.
A: Ma nemoj.
B: Toliko možeš da mi daš. Petnaest minuta. Smajli.

MAJKA
Stalno mi se čini da je čujem. Da me zove. Evo i sad. (Smije se) To je taj sindrom majke. Jednom kad postaneš majka nisi više svoja, sad si njena. Još imam samo nju, pa smo vezane kao crijeva. (smije se) Imamo tu neku glupu pjesmicu koju od kad je naučila da govori, ponavljamo stih ona stih ja.
Ti si moje sunce
AMILA off:
Griješ moje srce
MAJKA:
Bez tebe mi je život
AMILA off:
Tmuran i oblačan

MAJKA:
Evo? Jeste li čuli? Tako jasan glas. Djevojčica moja. Sad je već tinejdžerka. Četrnaest. Ču tinejdžerka, a ona dijete, još na majčino mlijeko miriše.
Stavlja ruku u džep i vadi gumene bombone. Smije se.

MAJKA:
I gumeni bomboni su „naša stvar“. Još od kad je mala bila, kad su joj tek zubi rasli jedino što ju je smirivalo bili su gumeni bomboni, i to najviše one zmijice. Valjda su joj ona rebra smirivala nepca, a ono slatko glavu. Druge majke su govorile da sam luda što djetetu dajem gumene bombone, da će se udaviti kad budem za tren okrenula glavu. Od moga djeteta da okrenem glavu? Nikad! Moje su oči uvijek u nju uprte. Moja duša je u njenoj. Nikad me nije slagala. Nikad. I bila je vesela. Bože kako je bila vesela. Znala je da mi kaže
Mama, zovi čika Veska i tetu Dženanu, zovi i Šabanoviće i Biciće, spremila sam vam nešto za večeras. I tako ja okupim cijeli komšiluk ispred zgrade, a ona nam pjeva, glumi, recituje. Ruža moja. Sunce moje. Svijet moj. I dobra je. Ne govorim ovo zato što je moja, ali njenog srca nema na planeti. Sjećam se, jednom ju je stalno dirala neka starija djevojčica, vukla za kosu, vrijeđala, a ova moja trpjela.
Vrati joj! Imaš svo pravo! Ne moraš da trpiš!
Čuje se Amilin plačni glas.

AMILA off:
Mama, ne mogu. Ona ima dijabetes, ona je nesrećna i zato to radi. Meni je nje žao

MAJKA:
Eto takva vam je moja ćerka.

NA EKRANU
A: Volim te
B: Pa pošalji mi sliku.
A: Šalje selfi
B: Spusti malo kameru. Smajli. Vjeruj mi.
A: Typing…
B: Laku noć
A: Jesi li se to naljutio?
Nema odgovora. Nakon kraće pauze Amila šalje dekoltiranu fotku. Nema odgovora. Nakon pauze, Amila šalje fotku koja je za publiku blurovana. Jasno je da je na slici gola.
B: Volim te.
Dok ide prepiska na ekranu Majka ne mora da prestane da govori, možda samo neku pauzu manju da napravi. Tokom monologa Majke, na ekranu se ređaju blurovane fotke i klipovi koje šalje A.

MAJKA:
Mislim da smo se najviše zbiližile kad smo ostale same. Sve traume iz braka s njenim ocem, proživjela je sa mnom, bila je svjedok tog užasnog nasilja. Kad sam konačno pobjegla prodisale smo, ona je konačno mogla da bude dijete. Nas dvije smo sad najbolje drugarice. Sve dijelimo. Na Tik Toku, više ima naših zajedničkih vlogova nego sopstvenih.
I kad se zaljubila, bila sam prva kojoj je rekla. Bila je tako sretna. Znate one prve ljubavi, leptirići u stomaku, konstatan osmijeh i nikakav fokus. Usta su joj bila puna Borisa. Boris ovo, Boris ono, rekao mi je to, odveo me da vidim to… Smije se.

NA EKRANU
B: Pošalji jedan za laku noć
A: Ne mogu više, ne sviđa mi se ovo, ništa te ne zanima osim toga.
B: Što to govoriš, bebo? Zar me ne voliš više?
A: Ne znam…

MAJKA:
Izlazak joj je bio do 10h. Ljeti, 11h. Nikad nije kasnila.
Majka sjedi na kauču. Gleda na sat. AMILA ulazi u kuću, prolazi pored nje bez riječi, bez pogleda i ulazi u sobu.

MAJKA:
Kasniš.
Vrata se zatvaraju uz lupu. Majka ustaje i prilazi vratima.

MAJKA:
Što je bilo dušo? Je li sve u redu?
Stanka. Majka želi da se maši za kvaku. Odustaje, napravi par koraka od vrata, pa se vrati.

MAJKA:
Ej, plašiš me. Molim te, reci mi što se desilo?
Majka opet napravi pauzu.

MAJKA:
Ulazim.
Čuje se zvuk zaključavanja vrata.

MAJKA:
Amila molim te, pričaj sa mnom.
Prvo sam mislila da je raskinula sa Borisom i da je to sad ona prva patnja. Znate kako tinejdžeri tragčno shvataju te prve ljubavi, svijet im se ruši, misle da nikada više neće voljeti. Tako da sam je pustila par dana. Mislila sam odrasta, treba joj neko vrijeme da sama prođe kroz to.
Danima nije izlazila iz sobe. Nije jela. U školu i nazad. Svaki moj pokušaj razgovora bio je uzaludan. I onda ta tišina. Ta prva tišina. Glasna. Zaglušujuća.
Amila samo izlazi iz kuće, ulazi u kuću, ulazi u sobu i zaključava se. To ponavlja nekoliko puta. Lupanje vratima se čuje opet i opet i opet. Jasno je da je protok vremena u pitanju. Majka svaki put kad se vrata zalupe strekne. Odjednom ustane i priđe vratima. Očajna.

MAJKA:
Moraš mi reći o čemu se radi. Što god da je, sve možemo da riješimo. Zvaću bolnicu, policiju.. koga god treba. Ako sam ja nemoćna, mora da postoji neko ko ti može pomoći.
Vrata se otvaraju. Amila pokazuje telefon Majci.

(Prve dvije replike koje vidimo na ekranu predstavljaju autentičnu poruku koju je devetnaestogodišnji Dani Roberts slao sedamnaestogodišnjoj djevojci DeMay koja je izvršila samoubistvo.)

NA EKRANU:
B: I have screenshot all ur followers and tags can send this nudes to everyone and also send your nudes to your family and friends. Untill it goes viral… All you’ve to do is to cooperate with me and I want expose you.
Sjutradan
B: Are you going to cooperate or not? Sad ću da prodam sve što si mi slala u Only Fans.
A: Molim te, zašto ovo radiš? Ako ti je ikad bilo stalo..
B: Stalo mi je zato ovo i radim.

Majka je van sebe ali pokušava da ostane smirena zbog Amile. Amila jeca. Majka je grli.

MAJKA:
Dobro je, smiri se. Slušaj, biće sve u redu.

AMILA:
Kako možeš to da kažeš. Pokazaće svakome, neću moći iz kuće da izađem od sramote.

MAJKA:
Ti si hrabra jer nisi dozvolila da te ucjenjuje. Sad moraš biti samo još malo hrabra. Moramo da ga prijavimo policiji.

AMILA:
Ne mogu. Nemoj, molim te, znaće cijela škola.

MAJKA:
Naravno da neće, oni su tu da nas zaštite. Pogledaj me.
Amila podigne glavu i pogleda je. Majka je uhvati za ramena.

MAJKA:
Ti to možeš. Ništa se loše neće desiti. Vjeruj mi.

AMILA:
Ja to mogu.

MAJKA:
Tako je, idemo.

NA EKRANU
Dok teče ovaj razgovor, na ekranu se pojavljuje novinski članak: „ČETRNAESTOGODIŠNJA DJEVOJČICA SLALA PORNO KLIPOVE DEVETNAESTOGODIŠNJAKU“. Pa ispod toga manjim slovima – „On prijetio da će otkriti snimke njenoj porodici i prijateljima“. Ispod toga nižu se komentari.
Nedžad: Bravo momak, svaka čast. Bolje da kažeš na vrijeme roditeljima, da je spasu dok još mogu. Sramota.
Zabrinuti roditelj: Eto takve su današnje djevojčice, već sa četrnaest sve znaju.
Borac: Kuda vodi ovaj svijet!
Branka: Ima li to dijete roditelja? To je sve iz kuće.
Mladen: Umjela je noge da raširi sa četrnaest godina.
Udruženje roditelja: Treba da se razgovara s roditeljima djevojčica i da se zovne socijalna služba.
Mirna: To je Amila iz mog odjeljenja
Nikola: Vidio sam taj klip. Mala zna znanje.
Car: Čista desetka i meni je pokazao.
Lejla: Amila iz V3 odjeljenja?
Mirna: Aha
Lisica: Treba nas sve sravnit sa zemljom da nas nema.
Nebojša: I onda poslije kažu – momak je kriv što je silovao.
Vesna: Sad kad se jave feministkinje da je brane lol
Emina: Znam ih. Mislila sam da su normalne. Sramota i za majku i za ćerku.
Goran: Da je moja, bolje bi joj bilo da je nema.
Pajo: Metak u čelo odma
Hana: ja bih joj dala da se sama ubije.
Persa: Doživotna zabrana izlaska iz kuće
Vedran: Drolja se ne postaje, drolja se rađa.

Kad Amila i Majka završe konverzaciju, Amila gleda u video projektor (to je prvi i jedini put da će glmica obratiti pažnju na ono što se projektije na ekranu), a Majka odlazi da se pozabavi cvijećem.

AMILA: Rekla si mi da ti vjerujem.
Majka od cvijeća pravi bukete. Makne vaznu i stolnjak sa „stola“. Otkriva se drvena konstrukcija koja može biti i mrtvački sanduk, što publici još ne treba da bude potpuno jasno. Dok ovo radi Majka sve vrijeme govori.

MAJKA:
Rekli su nam da će nas zaštititi, da im vjerujemo.

AMILA:
Rekli su mi da im vjerujem.

MAJKA:
Stalno mi se čini da je čujem. Jesam li to već rekla?

AMILA:
Rekao mi je da mu vjerujem.
Dok Majka bude govorila svoj monolog, Amila će ponavljati ove tri replike lagano, kao mantru.

MAJKA:
Evo čujete li? Rekla sam joj da mi vjeruje. A kroz gumene bombone sam je naučila što je povjerenje.
Smije se. Miče poklopac sa kovčega, odlaže ga na pod. Cvijeće je već aranžirala okolo. Prilazi Amili, koja i dalje ponavlja replike.

MAJKA:
Zatvori oči i zini.
Majka iz džepa vadi gumeni bombon. Amila kao da je ne vidi, i dalje mantra.

MAJKA:
Ajde, ne boj se. Vjeruj mi.
Amila zatvara oči i otvara usta, majka joj stavlja gumeni bombon usta, uzima je za ruku i pomaže joj da legne u sanduk. Pokriva je sa „stolnjakom“ i stavlja bombone pore nje. Dok to radi, govori, a na Ekranu se ispisuju imena tinejdžera koji su zbog zloupotrebe sextinga izvršili samoubistvo.

MAJKA:
Eto tako. Da te majka pokrije da ti nije zima. Evo i gumeni bomboni, da nisi gladna.
Majka je ljubi u čelo, vraća poklopac na kovčeg i stavlja cvijeće na kovčeg.

MAJKA:
A stalno mi se čini da je čujem. Kao da me zove. Vi ne čujete?

KRAJ!!!