Foto: Tone Stojko
“To što su ove Amfilohijeve riječi prošle praktično bez adekvatne reakcije javnosti, jasno govori koliko je religijski govor mržnje normalizovan u Crnoj Gori. Citirani antisemitski Amfilohijev ispad ovdašnja je javnost popila poput čaše vode. Riječi crkvenih velikodostojnika, pune mržnje, tretiraju se kao dogma. Umjesto da budu problematizovane, oni koji ih problematizuju bivaju izloženi javnom linču”, piše Andrej Nikolaidis, u nastavku svog eseja…
ZABRANJENO JE OBRAĐIVATI I DALJE OBJAVLJIVATI TEKST, BEZ PISANE SAGLASNOSTI REDAKCIJE FOKALIZATORA
Upozoriću na nešto što je očigledno: nakon optužbi za satanizam ne slijedi politički dijalog i kompromis, nego nasilje nad “satanistima” – jer bi svaki kompromis sa njima i sam bio izdaja Boga i Hrista.
Narativ političkog pravoslavlja o Crnoj Gori i Crnogorcima prate tvrdnje najsličnije optužnici koju je srpski nacionalizam ispisao protiv muslimana, Bošnjaka. Rezultat te optužnice je, između ostalog, i genocid u Srebrenici.
U tom narativu, krivica Crnogoraca, kao i Bošnjaka, nije rasna, nije onakva kakvu je nacizam pripisao Jevrejima: jer i jedni i drugi su, tvrdi se, “srpskog roda”. Njihov grijeh je izdaja i prevjera: napuštanje jednog, “izvornog srpskog” identiteta i prihvatanje drugog.
Narativ ide ovako: Crna Gora je srpska zemlja. U njoj žive Srbi. Dio tih Srba izvršio je izdaju time što su primili islam i postali Bošnjaci. Njih je mitropolit Amfilohije nazivao lažnim ljudima lažne vjere. Govoreći o istorijski spornoj “Istrazi poturica”, pod čim se misli na pokolj muslimana u Crnoj Gori, Amfilohije je rekao: “Mnogi i danas prigovaraju kako je to smio vladika Danilo. Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, s lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”. U pitanju je, po Amfilohiju, vrsta preventivnog genocida.
Drugi dio crnogorskih Srba je, kaže dalje rečeni narativ, izvršio izdaju time što je, uz pomoć komunista-satanista, formirao crnogorsku naciju.
Za Crnogorce, koji su najbrojnija etnička grupa u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije tvrdi da su “komunistički nakot ili kopile”.
Crnogorci su, kaže dalje Narativ, izdali tradiciju i vlastite pretke. Oni su, tvrdi se, izdali i Njegoša. U Crnoj Gori, u kojoj je Njegošev “Gorski vijenac” svojevrsna sveta knjiga, vjerovatno uticajnija čak i od Biblije, optužba “Izdali ste Njegoša” ima snagu optužbe “Izdali ste Hrista” – one koja je bila upućena Jevrejima.
Crnogorci su, kaže dalje optužni narativ, baš kao i Bošnjaci, ne samo izdajnici nacije, nego i izdajnici vjere: oni su, tvrdi se, izdali pravoslavje. Pomenuti Nebojša Medojević je svojevremeno upozorio: “Ne možete iščupati pravoslavlje iz Crne Gore”.
Baš kao da to neko uopšte želi.
Da zaključimo: religijski govor mržnje je itekako prisutan u crnogorskom javnom prostoru.
Nakon uspjeha klerikalne kontrarevolucije koju je sprovela SPC u saradnji sa političkim partijama, dijelom medija i NGO-a, taj se govor rjeđe javlja kao posljedica bijesa, a češće kao dio startegije zastrašivanja i potvrđivanja pune društvene dominacije crnogorske vladajuće klero-politike.
Nacionalizam i mržnja ne samo da distorziraju osnovne poruke religije, nego ih iz korijena mijenjaju u vlastitu suprotnost.
Podsjetimo se; ovo je uprošćeni Dekalog.
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće
ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud.
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Ne ubij.
Ne sagriješi bludno.
Ne ukradi.
Ne reci lažna svjedočanstva.
Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
Ne poželi nikakve tuđe stvari.
A ovo je Deset prostih nacionalističkih zapovijesti.
Ja sam nacionalizam, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje jugoslovenske,
iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Kad počiniš zločin, pozovi se na naciju, Boga svog.
Slavi naciju svoju.
Mrzi im i oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Za svoj narod: ubij.
Za svoj narod: siluj.
Za svoj narod: ukradi.
Za svoj narod: laži.
Njihove žene su tvoje.
Njihova zemlja je tvoja.
