Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

PODGORICA – Zatvaranje prvog dana književnog festivala „Bookiranje“ obilježila je promocija novog romana jednog od najznačajnijih regionalnih pisaca Svetislava Basare – „Đinđić: memoari s onu stranu groba“, pri čemu je razgovor sa crnogorskim književnikom Andrejem Nikolaidisom u Book caffeu prerastao u dijagnostifikovanje balkanske društvene i političke zbilje.

Nikolaidis je Basaru označio kao najvećeg živog pisca južnoslovenskih književnosti, čije djelo stoji u istom estetskom i istorijskom sazviježđu sa Pekićem, Kišom i Kovačem, dok je Basara, u svom prepoznatljivom stilu, beskompromisno demontirao srpski nacionalni kanon, optuživši intelektualnu elitu, predvođenu Dobricom Ćosićem, za projektovanje ratova devedesetih, a pasivnu društvenu masu za konačni slom svake šanse za modernizaciju i konstituisanje zajednice slobodnih pojedinaca.

Nikolaidis je uvodno naglasio da dolazak Basare predstavlja izuzetnu privilegiju za publiku, ističući da je Basara rijedak živi autor koji obuhvata širinu nekadašnjeg jugoslovenskog i evropskog kulturnog prostora. Dodao je da je i sam učio da piše čitajući Basaru, jer je čitanje vrhunskih pisaca jedini pravi put ovladavanja literarnim zanatom.

– Svi mi imamo privilegiju da je sa nama Svetislav Basara… On je rijedak živi primjer veličine onoga što smo nekad zvali jugoslovenskom okruženošću – kazao je Nikolaidis.

Objašnjavajući prirodu Basarine proze, on je ukazao na to da se njegovi romani ne mogu tumačiti klasičnim književnoteorijskim aparatom, jer njegov književni svijet funkcioniše po sopstvenim zakonitostima. Nikolaidis je istakao da novi roman o Đinđiću donosi brutalni obračun sa svim onim što zvanične istorije i nacionalističke elite pokušavaju da sakriju, naglašavajući da Basara time služi na čast kulturi iz koje potiče, jer razotkriva lažne veličine i zatvorenost.

– Svetislav Basara je najveći živi autor južnoslovenskih književnosti, a ovaj roman o Đinđićevim prijateljima i društvu koje ga je ubilo saopštava sve ono što istorija pokušava da sakrije. Način na koji se Basara obračunava sa lavinom svega što ne valja u srpskoj kulturi, politici i društvu nema pandana u ostalim južnoslovenskim književnostima. Basara služi na čast srpskoj književnosti i kulturi – kazao je Nikolaidis.

Odgovarajući na pitanje o svom odnosu prema zvaničnom srpskom književnom kanonu, Basara je oštro napao Ćosića i oko njega okupljene intelektualce, optuživši ih da su kroz svoje tendenciozne romane skrojili ideološku matricu i ratne mape devedesetih, dok su političari poput Miloševića bili samo puki operativci njihovih zamisli.

Kao centralnu temu romana i prelomnu tačku savremene istorije, Basara navodi ubistvo Zorana Đinđića, naglašavajući da je ključna tragedija bila u dubokoj ravnodušnosti i pasivnosti društva koje je mirno posmatralo odstrel čovjeka koji je pokušao da stvori državu slobodnih pojedinaca.

– To je bila posljednja šansa da se Srbija konstituiše kao zajednica, politička zajednica pojedinaca, slobodnih ljudi… Nije stvar samo u onima koji su skovali zavjeru da se Đinđić ubije, nego u ravnodušnosti Srbije, toj pasivnoj masi u kojoj se može uraditi bilo šta i koja će pretrpjeti sve – kazao je Svetislav Basara.

Basara je ponudio mračnu dijagnozu nacionalnog bića, tvrdeći da na ovim prostorima ne postoji stvarna politička dinamika niti pluralizam, već apsolutno jedinstvo u zabludi i mitomaniji nacije koja je skrojena kao vještački konstrukt i nema sposobnost unutrašnje evolucije.

– Postoji samo aktivnost i pasivnost ljudi… To je jedno obično nacionalno jedinstvo u izuzetnosti, u velikoj zabludi, u zavjetnosti i časnosti predaka. Srpska nacija nije nastala istorijskim sazrijevanjem, ona je konstrukt, a konstrukt ne može da evoluira. To je tajna zašto se nikako ne može izaći iz tog kruga – kazao je on.

Objašnjavajući svoju nepokolebljivu poziciju bezpoštednog kritičara sopstvene kulture i sredine – poziciju analognu onoj koju je Tomas Bernhard imao u Austriji – Basara naglašava da je jedini spas u beskompromisnom individualizmu nasuprot pogubnom duhu kolektivizma.