Dokumentarni roman o stradanju Albanaca

Foto i video: Nikola Vujović / Bookiranje

Promocijom knjige „Iskra nade, plamen beznađa“ Aga Apolonija završeno ovogodišnje izdanje Fokalizatora. Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta Forum crnogorske kulture koji je finansiralo Ministarstvo kulture i medija

Roman kosovskog autora Aga Apolonija „Iskra nade, plamen beznađa“ iz ovogodišnje produkcije Fokalizatora, predstavljen je u okviru završnice festivala savremene književnosti „Bookiranje“.

Roman su kosovski izdavač i autor, prema riječima moderatora Vladimira Vojinovića, pokušali da objave u Srbiji, no tamošnje Ministarstvo kulture nije odobrilo sredstva za objavljivanje tog romana u prijevodu Škeljzena Malićija, nakon čega je prevodilac Nikola Berišaj predložio da ga Fokalizator objavi u Crnoj Gori.

– Vrlo subverzivan tekst, u podnaslovu ima tu odrednicu dokuroman. Napisan je uz oslanjanje na istorijske fakte, sudske presude, intervjue, svjedočanstva žrtava terora nad Albancima na Kosovu tokom 1999. godine. Moram reći da sam, bez obzira na to koliko god se spremali za jedan posao književne kritike i koliko god vi gradili distancu prema umjetničkim tekstovima, vrlo emotivno prolazio kroz redove ovoga rukopisa, ne zato što ima tu odrednicu dokumentarnog romana u podnaslovu, nego zato što svojom esencijom, svakim svojim segmentom taj roman udara u temelje vašega bića – rekao je Vojinović, uporedivši Apolonija s Polom Osterom, i dodao je da u tom rukopisu ima i francuskog egzistencijalizma i obrisa postmodernizma.

– Ako zanemarimo sve književne pravce, mi pred sobom imamo priču o velikoj ljudskoj tragediji – istakao je Vojinović.

Škeljzen Malići je od starta znao da je taj roman trebalo prevesti na srpski jezik

– Emotivno je kad prođeš kroz sudbine te dvije majke, način na koji je Apoloni napravio ovaj roman, kao neku vrstu reportaže, ali vrlo inteligentno, povezao je sa antičkim tragedijama, tragičnim figurama, impresionirao me i samo sam tražio vrijeme i povod da to prevedem. Ja se srpsko-abanskim temama od osamdesetih godina intenzivno bavim, ali više publicistički – rekao je Malići, svjedok antialbanske kampanje koja se vodila preko štampe.

Prema riječima Nikole Berišaja, roman Aga Apolonija jeziva je istinita priča o dvije kosovske majke.

– Dva bola iste tragedije, kosovske tragedije na prelazu milenijuma. To je priča o iščekivanju tih majki da im se vrate posmrtni ostaci najbližih – rekao je Berišaj i dodao da dokumentarni roman nije česta pojava u albanskoj književnosti.

Apoloni je u svojim ranijim radovima pisao o Crnoj Gori, boravio je u našoj državi, a Albanci imaju istoriju porijateljskih odnosa sa susjednom državom još od braka Sknderbegove sestre koja je bila udata za Crnojevića. Iskazao je i zadovoljstvo što je Crna Gora otvorila vrata njegovom romanu dok su u Srbiji za isti ostala zatvorena.

– Iako to nije roman protiv države, nego protiv režima. Ovaj roman sam pisao na osnovu dokumenata, i sve ličnosti koje pominjem u romanu a koji su živi, kontaktirao sam, a od onih koji su mrtvi kontaktirao sam porodice. Ali to ne bi bilo dooljno kad ne bih našao neku sponu između antike i današnjice kako bih dokazao da zločini se ponavljaju ciklično. Jednom sam mislio da napišem monodramu o Niobi grćke mitologije koja je izgubiila cijelu porodicu, međutim našao sam živu Niobu u Đakovici, na Kosovu – rekao je Apoloni.