Edo Popović rođen je 1957. godine u Livnu (BiH). Studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je za novine, bio urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Objavio je: romane Hrvatski pasijans (2024), Kako sam brojio ružičaste robote (2021), Poglavnikov pudl (2016), Mjesečev meridijan (2015), Lomljenje vjetra (2011), Oči (2007), Igrači (trilogija, 2006) i Izlaz Zagreb jug (2003); eseje: Zapisi iz Stranice Gornje (2019, u saradnji s Ljiljanom Đorđević), Čovjek i planina (2018, u saradnji s fotografom Antom Vukušićem), U Velebitu (2013), Priručnik za hodače (2009); dnevnik: Kameni pas (2001); te zbirke priča: Tetovirane priče (2006, u suradnji s Igorom Hofbauerom), San žutih zmija (2000), Ponoćni boogie (1987). Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Boravio je na nekoliko književnih stipendija u Švajcarskoj, Njemačkoj, Austriji i Belgiji.
