Foto: Barbara Radelja

Kad tebi govorim o tebi 

ja najmanje tebe pričam. 

Najviše o sebi pokažem. 

A to što sam ja, 

to nikad nije ni bilo moje. 

To sve je tuđe, tuđi 

stisci ruku, tuđe 

košulje, tuđe tenzije. 

Ja ih obučem, a da ni 

ne znam da ih nosim. 

Zato kad me gledaš 

i govoriš mene, 

imaj na umu da 

iz mene jedne izvući se da 

stotine onih koji su bili 

prije mene, koji su me 

okrznuli u hodu, koji su 

prošli mojim dvorištem, 

pa i oni o kojima sam samo 

čula, a vidjela ih nikad nisam. 

Pričaš li sa mnom, 

pričaš s cijelim svijetom, 

i zato promisli što ćeš reći.  I pričaj glasnije. 

U glib, u mulj, u šaš

„U glib, u mulj, u šaš!“ – povičem nekad, 

pa se krijem u gustišu, 

živim ko asketa, crtam svoje 

granice. 

Viknem to kad se naljutim na psa, 

dječja lica mi postanu teška ili se 

list preglasno lomi pod mojom čizmom. 

Sada sjedim tu, 

nasmiješena, mirna

i oprala sam kosu, 

ali i dalje vidim 

crno pod noktima. 

Šaka u oko

Danas je i lijepa riječ 

šaka u oko. 

Ljudi s masnicama 

šetaju gradom, 

prate ih sažalni pogledi, 

uprti prsti. 

Modre figure 

neprepoznatljivih oblika, 

natekle od udaraca, 

uče nas da je 

bolje šutjeti 

kad već nemaš što 

grubo za reći. 

Jučer su ubili nečijeg druga

Jučer su ubili nečijeg druga. 

I danas su sigurno, samo 

za to još nismo čuli. 

Nečijeg druga su ubili jučer, 

a bio je, kažu, duša od čovjeka. 

Bio je on i nečiji sin. 

Neka žena bez sina je ostala. 

Jučer grlila, danas 

ukopala. Voljenog sina, 

dušu od čovjeka. 

I prijatelje je imao. 

I oni su danas nesretni, sivi, 

i možda si nisu uvijek najbolji bili, 

ali svi se slažu da bio je 

duša od čovjeka. 

Sigurno su i neke djevojke jučer 

ostale s uspomenama samo, 

i dobrim i lošim jer 

mora da je nekome taj i zagorčao, 

mora biti netko koga je slomio, 

razbolio, 

dušu mu uzeo, 

ta duša od čovjeka. 

I nekad je pio, rušio, 

varao i krao, 

kažu da znao je biti svinja, 

pseto, ni blizu onome što misle drugi, 

duši od čovjeka. 

Sigurno je bio i gori od toga, 

a da je mogao, ma ubio bi i on, 

bolje da ne znamo na što je sve 

bio sposoban. 

Dobro su i učinili, 

neka ga u vražju mater, 

isti je ko i svi: 

same duše, 

nigdje čovjeka.