photo: Duško Miljanić


PODGORICA – Gradsko pozorište Podgorica sinoć je otvoreno za publiku premijerom predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“, rediteljke Vide Ognjenović. Priču o crnogorskom mentalitetu na Velikoj sceni publici je predstavila na hrabar, ali i duhovit način. Inspirisana djelom Stefana Mitrova Ljubiše, rediteljka Pobore i Lješane okuplja oko jednog problema – ukradenog crkvenog zvona.

– Htjela sam da napravim mali panoptikum različitih ljudi koji se okupe oko jednog problema. Oni dolaze do istih zaključaka i stavova pod uticajem jedni drugih. Kao što je Sartr rekao: „Pakao, to su drugi.“ Sve što radimo, radimo kako treba, a drugi su ti koji to ne rade kako treba. Čak kad mi radimo isto što i drugi, mi to radimo na drugi način. I izmišljanje izgovora, jer dobar izgovor pokriva svako nepočinstvo – objasnila je Ognjenović suštinu predstave koja je već izvođena u okviru Grad teatra Budva.

Prvu predstavu u novoj zgradi Gradskog pozorišta ispratila je i ministarka kulture Tamara Vujović. Očekuje da nova ustanova kulture bude dom kvalitetnog repertoara. Početak, ističe, obećava.

– Ovo što smo večeras vidjeli ukazuje da je ovo jedan odličan početak. Ukazuje i na saradnju sa Grad teatrom, jer je predstava igrana u Budvi nekoliko puta. Biće na repertoaru Gradskog pozorišta. Ovo je pravi način da pokažemo zajedništvo u kulturi. To sve pokazuje kako se crnogorska kultura stabilno i temeljno gradi i napreduje – poručila je Vujović.

Direktorica Gradskog pozorišta Sandra Vujović podsjeća da je Gradsko pozorište 75 godina bilo bez svog mjesta za rad.

– Napokon, Gradsko pozorište u svom domu, pod svojim krovom, na matičnoj sceni, dočekuje svoju publiku. To znači mnogo više novih izvođenja, bolje produkcijske uslove. Ansambl Gradskog pozorišta, kolege iz scenske tehnike, produkcije, dobijaju optimalne i najsavremenije uslove za rad. Očekujem da se to reflektuje i kroz poboljšanje kvaliteta produkcije, kroz veći broj produkcija, ali prije svega i kroz više predstava pred podgoričkom publikom – kazala je Vujović.

Komad počinje izlaskom Vojina Ćetkovića na scenu, koji kroz lik Raška otkriva da je crkveno zvono u seoskoj crkvi nestalo. Od tog momenta ređaju se slike o mentalitetu i načinu rješavanja problema kroz istoriju, ali i danas, postavljajući pitanje jesmo li nešto drugačiji.

– Stefan Mitrov Ljubiša je napisao jednu kompleksnu priču koja se i dogodila. On se dugo bavio mentalitetom ljudi sa primorja i oko primorja. Mislim da je prije svega problem u nama samima i šta smo sve spremni da uradimo da bismo opravdali svoje postupke. To je i osnovni problem – šta smo sve spremni da uradimo da bismo zataškali svoje zločine. Taj sukob se dešava u samim likovima – ukazao je Ćetković.

Stajaće ovacije bile su i za lik Jakše Probigore, koji ima rješenje kako crkveno zvono vratiti u selo. Njega je na Velikoj sceni Gradskog pozorišta odigrao Emir Ćatović.

– Cijela priča ne oslikava samo naš mentalitet, nego i naše karaktere, a samim tim, po onoj krilatici, karakter kreira i našu sudbinu. Na ovaj način vidimo i sudbinu svih ovih naroda. Ne samo našeg malog, uskog podneblja, već i cijele moralne dileme: ono što mislimo da je nedostojno, potpuno neprihvatljivo, da uvijek u društvu postoji neko ko će da tu priču ili nužno zlo „proda“. Ako se ne udružimo i ne učvrstimo u tome da branimo prave vrijednosti, uvijek ćemo završiti tako. Biće nam sve normalno i vratićemo neko ukradeno zvono koje je nestalo – kazao je Ćatović govoreći o svojoj ulozi.

A kako okupiti plemenike i učiniti da u slozi dođu do rješenja, pokušao je knez Vuko, kojeg igra Nikola Rakočević.

– Knez Vuko je postupio kako treba da postupi svaki državnik – da zaštiti svoje ljude i imovinu. Nama to možda izgleda malo čudno i drugačije, jer mentalitetski znamo te stvari malo da zakomplikujemo – rekao je Rakočević.

Ovacije su uslijedile i za lik Sofije, koji pred publiku donosi Lara Dragović.

– Naizgled sam imala mali zadatak, ali je epizoda bila toliko zabavna. Za mene je to osvježenje. Kada sam čitala, bilo mi je zanimljivo i izazovno, jer odskače od mene i od onoga što inače igram – poručila je Dragović.

Na kraju komada, plemenike je, na radost zbog vraćenog zvona u selo, pozvao najmlađi učesnik predstave Petar Marojević.

– Uživao sam da budem pred tolikom publikom. Više puta sam bio na ovako velikim scenama. Ovo je, ipak, bilo bolje zato što sam dio profesionalne predstave, a ne nečeg dječjeg, što mi je bilo prvi put u životu – naglasio je Marojević.

Jedan od onih čiji je rad Ognjenović pratila od prvih glumačkih dana je i Vojin Ćetković. Ispričao je kako je tekla saradnja na predstavi.

– U jednom trenutku sam rekao da mi fali još jedna scena. Vida je rekla: „Da, u pravu si, ići će ovako.“ I onda je uslijedila cijela scena iz glave, na licu mjesta. Sjutradan je donijela tri-četiri stanice te scene koja je kasnije bila u komadu. Zadovoljstvo je i čast ponovo raditi s njom. Svoju prvu predstavu sam radio s njom, svoju prvu glavnu ulogu – istakao je Ćetković, kojem je „Krađa, prekrađa i nekrađa“ ujedno i prva podgorička premijera.

Koliko je značajno konačno igrati u svojoj kući, i to predstavu kakvu potpisuje Vida Ognjenović, ukazuje glumica Lara Dragović.

– Imamo svoj prostor. Više nema prepreka da nemamo dovoljno mjesta za probe, programe, za sve ono što Gradsko pozorište ima da ponudi. Osjećaj je kao da ovdje već pripadamo i da smo tu neko vrijeme. Mislim i da se vidjelo. Nijesam imala osjećaj da je novi prostor, nego kao da smo već ovdje igrali – istakla je Dragović.