(Diana Stolac & Jim Hlavač, Riječki jezični krajolik, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka, 2021)
Monografija Riječki jezični krajolik rezultat je rada na zajedničkome projektu filološkinje iz Rijeke Diane Stolac i njezina kolege Jima Hlavača iz Melburna. Izdavač monografije je Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Za minule tri godine otkako je knjiga publikovana značaj cijeloga projekta bivao je sve vidljiviji, osobito kad imamo na pameti činjenicu da je riječ o disciplini što je na prostoru štokavskih jezika još uvijek u začetku. Popularisanje ove discipline i njezinih rezultata u kroatistici obezbijeđeno je objavljivanjem monografije Riječki jezični krajolik u engleskoj i italijanskoj varijanti, što uistinu ne predstavlja doslovne prijevode riječkoga izdanja, jer su oba inostrana izdanja potkrijepljena kulturološkim dimenzijama i kontekstualizacijom.
Univerzitetska profesorica Diana Stolac autorka je sedam knjiga i više od 150 naučnih radova, a veliki je doprinos pokazala u brojnim projektima iz sociolingvistike, leksikologije i istorije hrvatskoga književnog jezika. I profesor Hlavač s Odsjeka za prevođenje Sveučilišta Monaš u Melburnu autor je nekolike knjige i 60-ak naučnih radova, a svoj je rad dominantno usmjerio na prevođenje, kontaktnu lingvistiku, višejezičnost i interkulturnu komunikaciju. Oba su autora, dakle, u projekat koji je rezultirao monografijom Riječki jezični krajolik ušla sa znatnim iskustvom na međunarodnim naučnim projektima i iskustvom koje je dominantno sticano na kolektivnim poslovima.
Nakon višegodišnjega prikupljanja fotodokumentacije natpisa u Rijeci i neposrednoj okolini grada interpretacija dobijenih činjenica iz javnoga prostora autorima je nametnula izazov u pogledu odabira adekvatnoga metodološkog okvira. „Metodologija primijenjena u knjizi Riječki jezični krajolik slijedi ponajbolje metodološke obrasce istraživanja i prikazivanja jednoga urbanoga jezičnog krajolika. Oslanjavši se uglavnom na kvalitativni aspekt istraživanja jezičnog krajolika, daje temeljiti pregled najvažnijih povijesnih i suvremenih elemenata jezičnog krajolika“, navodi se u izvodi iz recenzije Tanje Gradečak. Autori su pažljivo i očigledno uspješno strukturirali dobijene rezultate vodeći računa o preplitanju naučnih i naučno-popularnih segmenata te, razumije se, neizostavnom uključivanju znatnoga broja fotografija. Monografiju otvara „Uvodno slovo“ (str. 7−12), nakon čega je interpretacija prikupljene građe data kroz više većih cjelina: I – „Jezični krajolik“ (13−26); „Hrvatski jezični krajolik“ (27−36); II – „Riječki jezični krajolik nekada“ (37−48); III – „Riječki jezični krajolik danas“ (49−78); „Razni jezici svuda oko nas“ (79−90); IV – „Riječki identitet u javnim natpisima“ (91−108); „Razni natpisi na javnim mjestima“ (109−122); „Reklame svuda oko nas“ (123−138); V – „Rijeka − Europska prijestolnica kulture 2020“ (139−144); „Neočekivano: COVID-19“ (145−156); VI – „Primorsko-goranska županija“ (157−186); VII – „Zaključno slovo“ (187−190). Slijedi popis korišćene literature te kratke biografije autora.
Primjerno korpusu na temelju kojega se sprovodi analiza i sa sviješću da ozbiljan naučni rad mora ponuditi istoriju pitanja, autori monografije Riječki jezični krajolik u prvim poglavljima jasno prezentuju istoriju pitanja kojim se ova relativno mlada disciplina bavi. Sam termin „jezički krajolik“ prvi se put spominje 1997. u jednome proučavanju javnih natpisa u Kanadi, međutim neke pojedinosti iz takvoga proučavanja mogu se identifikovati i u proučavanjima iz 1970-ih u kojima su sociolingvističke studije ispitivale urbana i ruralna područja. S vremenom se povećavao uticaj „drugih sociolingvističkih poddisciplina kao što su etnolingvistička vitalnost (engl. ethnolinguistic vitality), opstanak manjinskog jezika odn. gubitak manjinskog jezika u inojezičnoj sredini (engl. mintority language maintenance and shift), sociologija jezika (engl. sociology oj language) te jezične politike i planiranja (engl. language policy and planning )“ (str. 14). Javni znakovi i vidljivost jednoga ili više jezika na njima, kakav odnos s drugim znakovima u prostoru imaju te kako interpretiramo simboličko značenje nastalo iz takvih odnosa samo su neka od dostignuća ove mlade discipline.
Autori, kako i rekosmo, daju razjašnjenja pojmovno-terminološkog aparata što ga koriste naučnici u spoju lingvističke perspektive, socijalne politike, urbanističkoga planiranja, marketinga, privrede itd. radi interpretacije znaka iz prostora.
U centralnome dijelu monografije Riječki jezični krajolik prezentuje se obilje građe fotografisane na terenu. Konkretno – s jednoga znaka se čita i interpretira struktura natpisa. Potom se konstatuje jezički izbor, pa ako je u pitanju znak s višejezičkim natpisima posmatra se redosljed jezika. S gledišta upotrebe jezika može se ispitivati njihova usklađenost s hrvatskim standardnim jezikom, odnosno eventualno odstupanje od norme nekih jezičkih elemenata u natpisima i tako redom.
S obzirom na stalne i brze izmjene javnog prostora savremenog čovjeka, pred istraživače je kao važan zadatak stavljeno i samo definisanje javnog prostora. Posvjedočuje se neumitno proširenje značenja toga pojma, što samim tim dopunjava i korpus znakova i njihovih sadržaja u novim perspektivama socijalnih odnosa. Sumirajući opseg savremenih proučavanja ove discipline vidno je da se pošlo mnogo dalje od interesovanja za urbano i ruralno, za istraživanje dvojezičnosti u kakvom području ili uličnih prizora u velikim gradovima, pa su uveliko u korpus ispitivanja ušli i zvučni tekstovi iz reklama (džinglovi), tetovaže na ljudskoj koži, QR kodovi i mnogi drugi.
Ovakva monografija ima važnost ne samo za kroatistiku i hrvatsku kulturu u cjelini već i veliku vrijednost za crnogorsku filologiju budući da nam dolazi kao uzor i model kako se na ovome polju treba raditi. Studijā koje se bave temom lingvističkog i semiotičkog opisa jezičkog pejzaža u Crnoj Gori je malo. Spomenućemo rad Gordane Luburić iz 2017, u kojemu se analiziraju italijanizmi u nazivima preduzeća, kao i rad Martina Henzelmanna o ulozi crnogorskoga jezika u Nacionalnome parku „Lovćen“ iz 2022. U takvome kontekstu i savremena montenegristika s punim poštovanjem prima koautorsku monografiju Riječki jezični krajolik ističući je kao model za opise jezičkih krajolika gradova i područja oko gradova na terenima koji su istorijski svjedočili jezičke kontakte i kulturna preslojavanja.
