kroz mladost jurcam
neukusno krvožedno
i nepristojno nježno
za jednog antihrista
previše stvari mi je sveto
i potajno volim kada pjevaju ptice
iza očiju gajim bjesnilo
u očima ljubav
vole me loši ljudi
mrze me dobri i tihi
kroz mene furi saučešništvo
divan sam dječak i izuzetna žena
uprkos spoljnopolitičkim datostima
ruska krv u meni struji i miriše
uprkos učtivosti i dobrom vaspitanju
želim jednom uglednom čovjeku
čeljustima da rastrgnem ženu
svoje tajne u kafani
povikujem među žbirovima
tuđa opšta mjesta
čuvam među rebrima
vrlo lako odem
a još lakše ostajem
živim imenicu izvedenu
od glagola ginuti
i niz slučajnih pridjeva
uhvaćenih u prolazu
trpam u životopis
Bildung
kad prije stigoše po mene
dani bez predaha
i noći sazdane od uzdaha
ispunjene sevdahom
zadimljene kuhinje
gdje poezija niče
iz isparenja od vina
i niče, i niče,
velike ljubavi
i malene mržnje
stotinu velikih
i par malih smrti
leševi koje na leđima nose
tihi i nježni ljudi oko mene
velike i lijepe riječi
na primjer pravo
i moral i čast
i još veće, a manje lijepe
kao što su skandal,
i porok, i vlast
i moje težnje ka ovim većim
i čežnje za nekim trećim
o kojima se govori samo šapatom
koje bi upropastile ručak šabatom
Crnjanski, i Drainac, i Sabato,
i njihove boleštine
koje se prenose riječju
i izazivaju mučninu
srcobolju
i banditluk
rat, velik, i glup, i lijep
kao divljak
iz neke stepe
nauke od kojih dobri ljudi polude
i knjige zbog kojih je Vavilon spaljen
titule zbog kojih su letjele glave
revolucije, one krvave, prave,
od kojih se zalede vene
i još jedno stvorenje,
koje vene, i vene, i vene…
Svekoliki imperator duva svjećice
2016.
kad porastem želim da budem ideolog
trener odanosti i pjesnik-vođa
da dirigujem srčanim mišićima
i zauzdam umove 16 miliona ljudi
2030.
neću biti prorok niti otac istorije
gledati u prošlost znači krojiti budućnost
a gledati u budućnost rasparčati prošlost
najteže je zauzdati vrijeme u pokretu
2034.
glavni trg je ogledalo svakog grada
a glavni grad ogledalo vladara
na mom trgu bi stajala vješala
fontane ne donose sreću
2041.
dekretom bih naredio
lov na sopstvenu glavu
i proglasio vanredno stanje
kad bi ona otišla od mene
2044.
hoću da gledam hramove kako niču
u čast moje mrtve drage
da joj odu uklešem u kamen
da je sriču djeca kad postaju ljudi
2047.
neću da se kunem u ustav ni u svetu knjigu
nego u svoju prvu zbirku
jasno i glasno:
svečano se zaklinjem da ću biti Čovjek
2048.
opustošite svaku zemlju
svaki kutak
u koji je kročila
osim moje sobe
2048.
sagradite aleju počasnih građana
zasadite bijele ruže
ponesite je tamo
i ostavite pored jedno mjesto prazno
2049.
sahranite u uglu moga starog druga
šta mari što nije bio odan partiji
i što je previše volio da pije
činio je to u ime pjesme
2050.
uručite po plaketu
svim narodnim umjetnicima
ko je primi s radošću
strijeljajte ga na mjestu
2051.
svakom djetetu u kolijevci
iskopajte oba oka
da uvijek slušaju
i nikad ne saznaju šta znači ljepota
2053.
želim da sam manje čovjek
to nije u opisu ovog posla
2054.
najbolji gardista počasne garde
ima da me objesi na trgu
da mi puca u glavu
da me šutne među bijele ruže
i promumla: vječna pamjat, druže
Reci mi, Colette
reci mi, colette
koja je riječ iz svih rječnika svijeta
dovoljna da pred njom zanijemiš
reci mi, colette
kojim se mesom pripitomljava
divlja zvijer u tebi
reci mi, colette
šta je dovoljno da me pustiš
da ti se nastanim među rebra
reci mi, colette
kako te ne zdrobiti do uništenja
kad si tako žedna bijesa i siline
reci mi, colette
jesi li u svom krevetu kao freška riba
još sjajna i slana od okeana
bačena na dasku za sječenje
iz koje ne može da se ispere trulež
reci mi, colette
koja berba iz hadskih vinograda
može tebe da opije
do granice razuma
reci mi, colette
šta poželiš tako jako
da ti pogled prazni
kad gledaš u svoje
reci mi, colette
želiš li u anale
da se upišeš
cvijećem, krvlju ili zlatom
reci mi, colette
zar ne želiš krunisanje
pred širokim narodnim masama
kočije za malog sina kraljevića
reci mi, colette
znaš li kakvu budiš glad
plaši li te to
reci mi, colette
koliko bola smiješ da prisvojiš
koliko ga je dovoljno za zadovoljstvo
reci mi, colette
koliko ti je ostalo bdenja u nemisli
brojiš li
reci mi, colette
ko tebe može da zavoli
ko tebe može da zaboli
reci mi, colette
šta ne smiješ da započneš
jer ne bi htjela da se završi
reci mi, colette
gdje se ne bi za sobom osvrtala
po cijenu orfejsku
reci mi, colette
kako ti nježno
prevrnuti utrobu
da se sjetiš da si živa
reci mi, colette
šta ne želiš reći
ni sebi ni meni
reci mi, colette
Koncept 700.1
došla si toplom zorom
kasnog septembra
skladna i bolna
kao raspeće
na nebo bijesna
Prvorođenoj
u crvenom si
dostojna bazena tuđe i moje krvi
pokolja biblijskih razmjera
u bijelom si
čistija od svete bogomati
kao jagnje trogodišnje
u crnom si
s dionizija bez početka i kraja
s mirisom vina i mjesečine
u zelenom si
moja jedina želja
bajo la luna gitana
u plavom si
prognana sa ruskog dvora
zbog neke nove i velike afere
u zlatnom si
posljednja velika faraonka
u zemlji kobri i skarabeja
u sivom si
oštra panorama njujorka
s koje priželjkuju strmoglav pad
u purpuru si
imperatorka što šalje vojsku
u nemoguć rat
a gola si
veća od metafora i poređenja
u početku bijaše tijelo
što postade riječ
Nemoć
ti si sva moja nemoć
jedina slaba tačka
duboka starost
moje najzelenije mladosti
tajna bogomolja
palitelja crkava
neuspjelo iskliznuće
iz kandže vremena
ud vojnika izgubljen
na neprijateljskom tlu
gladno meče
stara majka
zjapeća rana
tamo negdje
na lijevoj srčanoj aorti
ti si sva moja nemoć
