Foto: privatna arhiva
Helderlin je opjevao Empedoklovu smrt:
elementi kruže u orbiti stvarnosti;
Svjetlosni izvor, nepresušan
sliva se u slapovima na zemlju
forum luče
vatrom blista smisao
iskri u sutonjenju večernjem.
Pjesnik zove boginju Ištar
boginju majku svih bogova
praroditeljku
iz koje se rađa svijet.
Žena i bluz
City zvuk
tijelo je instrument
krik
raspuštena čulnost pruža ruke kao pipke
Dženis Džoplin u teksas-jakni atrakcija je Teksasa
andergraund je klub nepilagođenih
sirovi, močvarni bluz
filozofija kontrakulture
hodati bos, sa viškom kilograma sive
mase a ne ogoljeti sebe
ubrzanje se postiže hrapavim glasom
smrt konvencijama provincije
zvuk rastura
ustaljene šablone kao mjehur
od sapunice
Trouble in Mind,
žestoko je biti bitnik,
pomalo
kao divlja mačka:
Piece of My Heart
Dvadeset sedam godina, i već je veče oproštajne
zabave
za buntovnicu generacije izgubljenih
akord uz koji se odrasta
izdržati život
zvukom jačim od brzine zvuka
otploviti u delirijumu
hipnozi čula
razum se opire strastima u oblacima
koje su pojeli termiti
budnost svijesti
budi se konopljom.
Zbogom, svijete,
napušta te djevojka
prodornim glasom
sa bukom mislećeg atoma.
Moj grad
Možda ja to vidim
i niko drugi
sijalice svijetle prigušenim zrakom
čekaju puste ulice
da progovore u suton
akordima Šostakoviča
Valcer No. 2
igra po taktu vasione
na trgovima simfonija
u slavu istorije
čeka svog junaka
zamračene ulice
notni zapis u arteriji grada
čeka slušaoca
iz budućnosti.
Možda samo ja to čujem
zvuk, pjesmu grada
iz bedema na rijeci.
Krivudava rijeka, po sredini, fuga
u pulsiranju mosta,
vibraciji pod stopalima
slučajnih šetača,
preludij
nečujne muzike
širi se prostorom vremena
doziva
mističnog svirača.
