Foto: privatna arhiva
WIZZAIR
Jesu li to posljednji ljudi
Jesu li to posljednja lica
Počinješ da ih studiraš
pratiš njihove pokrete
primjećuješ kako jedu
kako se tiho smiju i podriguju
kako šalju svoje posljednje poruke
kradomice radiš forenziku in vivo
samo ti četkica nedostaje
Pitaš se kako si ih zaslužio i kako
su oni zaslužili tebe Jesu li oni
ta prava mjera tvoga života i pravi
začin tvoje smrti Počinješ memorisati
njihove frizure noseve i oblike corpusa
te hipsterske brade i te mat boje očiju
Znaš da se negdje u zbiru tih fizionomija
među njima u njihovu presjeku
krije lice koje tražiš krije lice smrti
Tvoje smrti konačno
Čovjek na sjedištu pored tebe ne
prestaje brbljati i ti shvatiš kako smrt
ima lice jezika Ali šta sa svim tim
nijemim licima
MORE
Danima slušam otkucaje srca u
desnom uhu pogotovo dok ležim
i odmaram Kao neki potpalubni motor
ono ritmično bubnja na pozadini
šuma vode koja prolazi ispod broda
I ne znam šta osmatram pažljivije
Ujednačene udare klipa u cilindru
tijela taj tihi šum vode i struja koje
se lome i prepleću ili more što se
ispod ljulja Koliko li je
Duboko li je
LJUBAV POSLIJE LJUBAVI
(D. Walcottu)
Ako me strah da ću oživjeti kao neko drugi,
da li je nekog drugog bilo strah da će oživjeti
kao ja, i šta bi sad o meni mislio
Šta mi je onda za njega činiti, da se ne zlopati,
da drugome zlo ne čin, da svoj strah preživi
šta mi je činiti još Hoću li ga umjeti prepoznati
s one strane vremena kada se sretnemo,
kada se upoznamo i ispitamo jedan drugoga,
ocijenimo
Ili ću to opet biti samo ja
Ovaj ja i s one strane vremena
Onaj koga samo strah je da opet
oživjet će u nekom drugom
ŠTA JE ZNAČENJE
Vele kako pisac čitav život piše
samo Jednu knjigu, a piše
Kažu i da muškarac čitav život
voli samo Jednu ženu, a voli
Čemu onda svi međuspojevi?
Čemu sve te karike te poveznice,
i šta je sadržaj poglavlja i smisao stihova
koji druge knjige spajaju u Jednu?
Šta je značenje ove žene što svlači svoje
najlonke s imitacijom crnih haltera
i tako sve one prije i sve one što će doći
poslije spaja u Jednu?
Kako se pojavljuju ti međuspojevi,
po kojem pravilu, te sklopke, ta ljepila,
sve te praznine i imitacije, i kako ih prepoznati?
Kako svijet i sebe spojiti u Jedno?
Kako hodati bez praznoga hoda
I hoće li se, na kraju, Jedna žena
naći u toj Jednoj knjizi, mojoj knjizi?
Hoće li se moći pronaći, hoće li se znati
prepoznati kada se sretnu, njih dvije?
Ako zbog njih sve ovo pišem
Hoće li?
KAO DIJETE
Ako ne znaš reći volim,
onda ne znaš reći ni STOL, VRATA,
PROZOR, i sve druge jednostavne
i korisne riječi
Ako ne umiješ reći volim,
tada kružiš oko svijeta kao dron
fikcije izgubljen nad džunglom
a svuda ispod i okolo tebe
preslažu se ruine i lebde lešinari
Sve je stoga pitanje baterija,
pitanje trošenja, i trebalo bi se s tim
pomiriti
Ili, kao dijete, mudro iskočiti iz
padajućeg aparata tik pred tlom,
i tako preživjeti
Trudnice su s tansparentima nadirale od
rijeke i preko jednosmjerne ulice silazile
u grad. Sam Bog zna kamo su se uputile?
Jedne sam zimske noći go spavao pod
otvorenim prozorom. Napolju su
lepetale pahulje i ja sam želio umrijeti
zbog nesporazuma s majkom.
Šta bi o tome mogle misliti one koje
jesenjim gradom sad pronose svoje
plodove? Šta bi mislile o tome da njihovo
dijete poželi umrijeti?
Te kolijevke i ti kovčezi naših umornih tijela.
