Foto: privatna arhiva
(s poljskoga na crnogorski jezik prevela Agnješka Žuhovska-Arent)
Nježna, meka zrna pirinča
mogu se okretati jezikom, obavijati
krivinom obraza, sondirati
senzore usana podešene na frekvenciju
Radija Slobodni Peking,
otiskivati u mesnatoj koži
sve do posljednjeg udubljenja
poslije kojega raste apetit
sasvim u kineskom fazonu.
***
Svjetlosne tačke, odsjaji u staklu
tramvaj uči riječi u jezicima stalno tuđim
roj žutih svitaca stiže s desna
roj crvenih miruje, uskoro će se baciti
da progutaju horizont, samo šareni neoni
zbore o nečem drugom, možda pašnjaci
zaista se zelene, tamo
kud ne vodi pruga, đe nema
prazne ture Mjeseca
Zamišljam:
Tvoj pogled vadi iz tame nečije lice
nije moje, moje lice razbijeno je na crne tačke
između udaljenih svjetova, valjda niko
ne smatra ih ozbiljno
Ljuštim između mene i tebe
nasljepo noć kao čamac, kao nož.
Lijeva strana Matilde
Кada budu napisane
sve riječi na temu
koju proučava Matilda
otvoriće se možda vrata u svijet.
I prestaće vrijeme da bude spirala.
Matilda misli biće to uskoro
ali kako može da zna? Uskoro
i kada će se završiti. Međutim
ona se penje po stepenicama
ili silazi. A možda
stalno kruži po obodu tornja,
malenog tornja u malenom svijetu,
o kojem pišu drugi. Tako je mala,
da ne postoje za nju prave riječi.
Matilda promišlja o tome dok kašičicom
miješa kafu. Ponekad hrabro, u lijevu stranu.
Velvet goldmine
Кažem da Dejvid Bovi na svojim posljednjim slikama
ovim rođendanskim, već izgleda kao mrtvac.
On potvrđuje. Olakšanje jer pojedini svijet
bez potvrde uvijek je u zagradama.
U panteon najloših mjeseci pridružio se septembar
onaj s ćoškastim bubregom. Poslije,
jako dugo poslije, izjavljeno je da ga se može
namučiti maženjem. Ali već je gotovo,
kao u drugim prilikama. Odavde nema povratka.
Podijeljeni smo
na duže i sljedeće krajeve.
Bez negiranja, bez laganog prolaza.
Med´ javom i med´ snom. Jedina dostupna
vječnost je ova. Odsad ne smije se studirati
ovale. Na rubu slane rijeke trofej
ima danas leda, krhotina u grudvici oka.
