Foto: privatna arhiva
ŽIVI
Bojiš se samrti
a umireš dok si živ.
I budeš mrtav
jer nisi htio,
nisi ni pokušao.
Živi!
Ne boj se!
Stisni zube!
Ne daj da te oplakuju.
Najteže je kad te živog sahranjuju.
SRNOOKA
Kad zažmurim dođeš.
Nečujno kao srna.
Venama prođeš.
Najljepša dva oka crna.
I tako, srneći lako,
otimaš duše dio po dio.
Rušiš mi bedeme polako.
Volim te a ne bih smio.
DVIJE KARTE ZA VANKUVER
Trebalo je sve da mi bude jasno
onog trena kad si rekao da ne voliš kišu.
A ja toliko slikovito objašnjavala da je kiša život.
Panta rei. Sve teče ljubavi moja.
Obećao si mi i jedan poljubac okupan kapima.
Između ostalog.
Ma svašta si mi obećao dok sam maštala
na praznom jastuku tvojih grudi.
Kupila sam i dvije karte za Vankuver,
da pokisnemo zajedno.
Sa prvim kapima kupio si kišobran.
Nisi lud da kisneš. Prehladićeš se.
INTIME
Noćas bih htjela da me neko voli
i svu nježnost svoju da mi na dar da.
Noćas bih parče neba
i da samo za ljubav znam.
Noćas bih htjela nečije ruke,
koje bez dodira milovati znaju
i usta koja na oči pogovaraju.
Ta usta, ko napukle zrele trešnje
slasti pune, crvene, meke.
Noćas mi pregršt ljubavi treba,
dok stud sa zidova vreba
i duša okovana tamniči,
od nekog ko će meni da sliči.
Noćas bi duša da se ogoli,
pred nekim ko zna da voli.
Bolno, duševno, lijepo, sjetno,
melanholično, nježno, imanentno.
ZAVOLI SE
Ne poturaj sebe
Pod tuđa stopala
Za zrno pažnje i ljubavi.
Poturi sebe u svoje srce
rasplini se kroz cijele grudi
cvijete ubavi.
BALADA
Miris tvoj čuvam u postelji
još od trena kad smo se sreli
ni slutila nisam da je poslednji
i da smo za venuće zreli.
Sklapam oči i grlim te snažno.
Sklupčam se u tvoja njedra
i ništa drugo nije važno
osim privrženosti koja boli.
„Udobno se smjesti, tu je tvoja kuća. Izvoli!“
Večeras sam tužna Vermerova kćerka
sa bisernom minđušom,
što kopni sa beskućnicom dušom.
Sa perom u ruci dočekujem smrt,
bez opela.
Jedino sa tobom umrijeću cijela.
Bez vaskrsenja kopniću muklo
da iz bola gdje je srce puklo
Bukne vrt. Nikne cvijet.
Crven sav od krvi.
Stihovima tužnim ga hranim
što se u pjesmu stežu.
Koliko te volim samo Bog zna
Zašij sve rane u meni!
Vrati sazvežđu ravnotežu.
Nek još jednom utihnu
zločin i kazna
i dželat vrati mač u korice.
Da te volim iznova.
Prospi šapat sa usana da oživi pjesma ova.
