Foto: privatna arhiva

Goran Pajović piše za Fokalizator o Crvenoj stijeni. Kolumna je dio projekta “Crna Gora anfas” posvećenog značajnim ličnostima crnogorske književnosti, slikarstva, lingvistike, istorije, muzike i muzikologije, teatra… kao i manje poznatim i za savremeno crnogorsko društvo ośetljivim temama iz sfere crnogorske istoriografije. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i medija, sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Nakon četvorodecenijske pauze, Crvena stijena biva nanovo aktuelna u arheološkom smilu i insteresovanju, čime započinje jedanaestogodišnja saradnja Centra za arheološka istraživanja Crne Gore pod rukovodstvom Mitre Cerovića (kasnije pod rukovodstvom Mileta Bakovića i Zvezdane Vušović-Lučić) i Roberta Whallon-a iz Antropološkog muzeja Univerziteta u Mičigenu. Značajnu ulogu u projektu imao je i profesor Dušan Maihailović, profesor Univerziteta u Beogradu. Ovim projektom smo započeli istraživanje po savremenim metodološkim standardima, uvodeći mnoštvo različitih analiza neophodnih za bolje razumjevanje procesa koji su se odvijali na lokalitetu kao i prije svegam, za načine života ljudi koji su ga naseljavali u prošlosti. Ideja je bila da se definišu geološki procesi koji su doveli do formiranja lokaliteta u različitim fazama nastajanja; zatim utvrđivanje niza apsolutnih datuma koji bi razjasnili hronologiju slojeva; otkrivanje i iskopavanje srednjopaleolitskih naslaga i provjera postojanja starijih slojeva ispod nivoa na kome se Basler zaustavio. Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je i da se dobiju novi podaci o Neandertalcima u smislu tehnoloških i bihevioralnih promjena kao adaptivnih odgovora tokom dugog perioda značajnih klimatskih i prirodnih fluktuacija u njihovom okruženju. Takva adaptacija doprinosi drugačijoj vrsti društvene organizacije od one koja se nalazi među modernim ljudima, što implicira da je upitna tvrdnja da su Neandertalci imali rodnu podjelu rada, kao što sugerišu neki poznati arheološki stručnjaci.

Radovi su nastavljeni 2006. godine kada je fokus pomjeren na istočni dio gdje se radilo na uklanjanju krupnih stijena. Uklonjene su ogromne količine sterilnog sedimenta do nivoa tefre (sloj XI) ispod kojeg se očekuju slojevi srednjeg paleolita. U periodu do 2010. godine, pored uklanjanja sterilnog sedimenta u ovom dijelu, otkriveni su i otkopani tragovi sloja X koji pripada gornjem paleolitu. Od 2010. do 2015. godine iskopavanja su vršena uglavnom u istočnom dijelu lokaliteta i kasnije u centralnom dijelu. Slojevi koje smo otkrili nose nazive M1-M5, koji odgovaraju Baslerovim slojevima XII-XVII, osim sloja XVI. Otkriveno je nekoliko ognjišta i prikupljena je velika količina kamenih artefakata i životinjskih kostiju. Pored toga, djelimično je otkopan manji dio sloja XXIV. Ova iskopanja su dala brojne podatke o životnjskim vrstama, nađenim na lokalitetu, bilo da su tu donešene kao lovina bilo da su potkapinu koristile kao svoje prirodno stanište.

Sprovedene su razne geoarheološke analize koje su dale odgovore na formiranje lokaliteta, kao i na nastajanje određenih slojeva. Teško je razumjeti proces trajanja ljudskih kultura u periodu od preko 60 000 godina, ali svi podaci koji se multidsciplinarno slivaju u lijevak nauke, danas nam omogućavaju da se arheologijom bavimo na potpuno drugačiji način od onog koji ona kao naučna disciplina zauzima u široj javnosti.

Iako je Crvena stijena naveliko arheološki iskopana, urađene su mnoge analize i objavljen je veliki broj članaka, ima još dosta naučnih stvari koje treba ispitati i mnoga pitanja na koja treba dati odgovor. Istraživanje Crvene stijene je od samog početka imalo međunarodni i multidisciplinarni karakter, koji i se i danas praktikuje, jer je to najbolji način da se prikupi što više informacija vezanih za lokalitet, a samim tim i dođe do boljeg i detaljnijeg tumačenja procesa koji su se tamo odvijali. Sa druge strane, razumijevanje arheoloških situacija na ovom lokalitetu, može pomoći u nizu drugih sličnih da analogijom posmatramo slične pojave, koje svjedoče o kulturnim zapisima zaboravljenih  i zamrlih kultura naših ljudskih predaka.

Sistem iskopavanja koji danas funkcioniše na lokalitetu Crvena stijena je proizvod veoma pažljivog i mukotrpnog planiranja rada, a naravno i unapređenja tehničkih i fizičkih prepreka koje su prisutne kao barijera prije nego što uopšte dođemo u situaciju da istražimo i bavimo se arheološkim istraživanjima. Sadašnja istraživanja se vrše od 2017. godine i mogu se okarakterisati kao jedna od najsavremenijih iskopavanja paleolita u Evropi. Glavni partneri na ovom projektu su profesori iz Univerziteta u Minesoti Gilbert Tostevin i Gilliane Monnier.

Jedan od glavnih ciljeva posljednjih iskopavanja predstalvja arheološko ”testiranje” velikih vatrišta, koja su se evidentirana u različitim slojevima Crvene stijene. Multidisciplinarnim pristupom, kombinuju se mnoge naučne discipline i sitnim koracima se daju odgovori na neka, na prvi pogled, nedokučiva pitanja. Jedno od takvih pitanja je ispitivanje uloge intenzivne upotrebe vatrišta na lokalitetu. Argument za ova vatrišta je bio, osim što su izvor toplote, da su se mogla koristiti za sušenje i konzerviranje mesa sa dimom, što bi omogućilo duže korišćenje i bolje iskorišćavanje plijena.

Na skorašnjim velikim naučnim skupovima Društva za Američku Antropologiju 2023. godine u Portlandu (država Oregon), te simpozijumu Evropske Asocijacije Arheologa u Rimu 2024. godine (Italija), Crvenoj stijeni su posvećene zasebne sesije koje su nanovo donijele novo interesovanje praistoričara arheologa i naučnika koji gravitiraju ka tim periodima. Poslije nekoliko decenija uloženog velikog truda u arheologiju na Crvenoj stijeni možemo zaključiti da se danas tokom ovih savremenih iskopavanja akumuliraju znanja: iz arheologije, paleolitske arheologije, arheolozoologije, paleokruženja, paleoklime, mikromorfologije sedimenata, radiokarbonskog datovanja, datovanja sedimenata kriptotefrom, antrakologije, arheomagnetizma, mikrozoologije, arheobotanike, bioantropologije (prastari ljudski i DNK ostaci) itd.

Uz sve navedeno, ovaj lokalitet ne prestaje otkrićima da fascinira kako lokalne tako i strane istraživače koji se bave nekim od najstarijih paleoantropoloških perioda.