Piše: mr Željko Rutović
Ono bješe da su u Herceg Novom, gradu pisaca i umjetnika, živjeli i stvarali, nobelovac Ivo Andrić, Mihailo Lalic, Vojo Stanić, Zuko Džumhur, Dušan Kostić, Đordjije – Bato Pravilović, ugledni vajar Luka Tomanović… i mnoga druga ugledna književna i umjetnička imena, poput Danila Kiša, Mirka Kovača, Radovana Zogovica, Radonje Vešovića, Stevana Raičkovica, Branka Ćopica, Maka Dizdara… koja bi na kraće, ili duže boravila u ovom gradu. Na ponos i čast Jadrana i Mediterana. Na ponos Crne Gore. Svi oni, svojim djelom, ispisaše posvetu imena duha slobode, prava na slobodnu riječ, sumnju i kritiku svega onog što za kritiku bješe. Bješe li ono da je Herceg Novi organizator i domaćin Trga od knjige i sličnih srodnih kulturno – umjetničkih manifestacija? Bješe li ono da je Novi već trideset devet godina domaćin Filmskog festivala?
Ono bješe da se HN 2021. god. kandidovao za prijestonicu Evropske kulture.
Da, sve to bjese, kao što bješe posve očekivano da takva bogata tradicija bude neiscrpna inspiracija osvajanja novih prostora imena slobode. Izražavanja, govora i duha. Civilizacije i kulture. Humanizma i solidarnosti. Etike i estetike.
Tek, danasnje aktuelne, novske i nove fenomene, aktere i događaje, kao da je sve vrijedno imena baštine slobode, stečeno i rečeno, zaobišlo u širokom luku.
Gotovo da se ništa od vrijednosnih principa, ideja, duha riječi i djela slobode, prosvjetiteljstva i emancipacije ne zapati i ne pusti duboki korijen koji bi se mediteranskom lučom daleko širio, emitujući humanističku, opštecivilizacijsku misao i misiju slobode. Slobodne riječi.
Ne. Sjetimo.se spaljivanja karnevalske lutke sa likom uglednog knjizevnika i borca za ljudska prava Andreja Nikolaidisa, gdje slobodnu riječ, kritičku misao i imaginaciju duha knjige zamijeniše primitivne populističke ,,zabave” hljeba i igara.
Da to nije bio izolovani slučaj, naprotiv, pokazala nam je tragična cenzura zabrane govora otvaranja u čast ovogodišnjeg Filmskog festivala. Ništa od baštine slobodne riječi pomenutih uglednika nije bio dovoljan motiv za afirmaciju bezgraničnih i ničim omeđenih umjetničkih slobodnih riječi. Nešto drugo je kod cenzorske ruke pre – sudilo. Elem, cenzorska ruka – ruke, nijesu mogle dozvoliti da nesputana riječ otvaranja Festivala ode u etar. Iako sve nakon toga bila je potvrda starih istina da se riječ i sloboda ne mogu ničim vezati.
