PODGORICA – U Crnogorskom narodnom pozorištu održana je komemoracija povodom smrti Milovana Radojevića, teatrologa, književnika, urednika i jednog od utemeljivača izdavačke djelatnosti nacionalnog teatra, koji je svojim višedecenijskim radom ostavio neizbrisiv trag u crnogorskoj kulturi i teatrologiji.
O životu i stvaralačkom nasljeđu Milovana Radojevića govorili su predstavnik Crnogorskog PEN centra i dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović, članica PEN centra i Matice crnogorske Nela Savković-Vukčević, kao i predstavnica Izdavačko-dokumentacionog odjeljenja Crnogorskog narodnog pozorišta i njegova dugogodišnja saradnica Branka Vukašinović.
Govornici su istakli da je odlazak Milovana Radojevića nenadoknadiv gubitak za crnogorsku književnost, teatrologiju i kulturni život, podsjećajući na njegov izuzetan doprinos istraživanju i očuvanju crnogorske pozorišne baštine, afirmaciji nacionalne kulture i izdavačkoj djelatnosti. Posebno je naglašena njegova uloga u priređivanju i uređivanju brojnih kapitalnih izdanja, kao i predanost očuvanju kulturnog nasljeđa za buduće generacije.
Aleksandar Radoman ocijenio je da je Milovan Radojević bio neumorni istraživač, suptilni prozaista i pedantni hroničar crnogorske dramske i pozorišne baštine, ističući da njegovo djelo predstavlja trajni zalog i putokaz kako se odgovorno, posvećeno i dostojanstveno služi svojoj kulturi.
– Njegov duhovni profil i intelektualni orijentir formirani su u porodičnom okruženju koje je decenijama predstavljalo jedno od ključnih žarišta crnogorske emancipatorske misli. Rastao je i sazrijevao u familiji koja je iznjedrila vrhunske intelektualce i nepokolebljive borce za samobitnost i dignitet Crne Gore. U vremenima kad su se znanja o Crnoj Gori, njezinoj kulturi i istoriji oblikovala u centrima izvan Crne Gore, po modelu kolonijalnih i imperijalnih predstava, braći Radojević, Milovanovom ocu Danilu i stričevima Radoju i Jovanu, bastalo je da kroz naučne, ali i umjetničke forme svjedoče o slojevitoj i zapretanoj istini o Crnoj Gori, postajući sinonimi za intelektualnu hrabrost, čvrsti moralni stav te dosljednost i nepokolebljivi rad na afirmaciji nacionalnog identiteta. Iz takvog je porodičnog miljea Milovan ponio nepogrešiv osjećaj za duhovnu vertikalu svoga naroda, ali i visoke etičke standarde od kojih tokom života nije ni zeru odstupio. No, Milovan Radojević nije bio samo baštinik i čuvar porodičnog nasljeđa; on je to nasljeđe stvaralački nadogradio, čemu svjedoči njegov ukupni književni, teatrološki i intelektualni angažman. Njegovo književno djelo odlikuje se izuzetnim stilskim rafinmanom, dubokim poniranjem u psihologiju pojedinca i istorijski kontekst, te prepoznatljivim i upečatljivim autorskim rukopisom – kazao je Radoman.
Ivan Ivanović naglasio je da je Radojević bio stvaralac izuzetnog intelektualnog formata, čiji je odlazak veliki gubitak za Crnu Goru, podsjećajući da je do posljednjih dana radio na novim izdavačkim projektima i očuvanju crnogorske kulturne baštine.
– Okupili smo se danas kako bismo odali dužno poštovanje uspomeni na Milovana Radojevića, prisjećajući se njegovog životnog i profesionalnog doprinosa, kao i vrijednosti koje je svojim djelovanjem utkao u zajednicu. Njegov odlazak predstavlja gubitak koji će najdublje osjetiti njegova porodica, ali i svi mi koji smo imali priliku da ga poznajemo i sarađujemo s njim.Njegovim iznenadnim odlaskom izgubile su i sve organizacije i institucije kulture s kojima je sarađivao i kojima je stalo do očuvanja i afirmacije crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Izgubile su predanog saradnika, čiji će stručni, stvaralački i ljudski doprinos ostati trajno upisan u njihovo djelovanje. Ostali smo, a prije svega Crna Gora i njena kultura, bez značajnog stvaraoca – književnika, teatrologa, priređivača, scenariste i urednika. Gubitak stvaraoca i intelektualca profila Milovana Radojevića pogodio bi i mnogo veća društva i države od našega. Zbog toga njegova prerana smrt, u godinama u kojima je kao autor mogao dati svoj najveći doprinos, predstavlja nenadoknadiv gubitak – kazao je Ivanović.
Nela Savković-Vukčević kazala je da iza Milovana Radojevića neće ostati minut ćutanja, već trajno sjećanje koje zaslužuju ljudi znanja i vrlina, ističući njegovu moralnu snagu, posvećenost porodici, domovini i očuvanju autentične crnogorske kulture.
– Brižni sin i brat, Milovan, do posljednjeg daha radio je na dobrobit doma i domovine. Moralni i intelektualni pregalac, borac bez uzmaka pred brojnim izazovima, odlučno je kritički preispitivao društvo, a zaštitu i promociju autentične crnogorske kulture vidio kao uslov crnogorskog trajanja. Sve je to mogao samo snažan čovjek. Zato nas časna ličnost i vrijedno djelo Milovana Radojevića obavezuje da se prema njemu odnosimo s posebnim poštovanjem, jer na horizontu Milovan sija u sazvježđu sa svojim ocem Danilom i stricem Radojem i pokazuje pravac za budućnost – rekla je Savković-Vukčević.
Branka Vukašinović podsjetila je na gotovo tri decenije zajedničkog rada, naglašavajući da će Milovan Radojević ostati upamćen kao gospodin, čovjek izuzetne kulture, odmjerenosti i plemenitosti, koji je vjerovao u predan rad, podsticao stvaralaštvo drugih i bio jedan od ključnih ljudi u razvoju Izdavačko-dokumentacionog centra CNP-a. Istakla je da ni nakon završetka radnog angažmana nije prestajao da promišlja nove projekte i doprinosi razvoju pozorišta, vođen uvjerenjem da uvijek postoji još nešto vrijedno zapisivanja i čuvanja od zaborava.
– Odlikovali su ga svestranost, neugasiva radoznalost i iskrena potreba da neprestano uči i stvara. Bio je čovjek renesansnog duha, kojem su podjednako bili bliski slikarstvo, filozofija, istorija, pravo i muzika, a u svemu navedenom pronalazio je dio sebe. Za nas, njegove koleginice i kolege iz Crnogorskog narodnog pozorišta, s kojima je gotovo tri decenije dijelio svakodnevicu, Milovan će ostati upamćen prije svega kao gospodin – po kulturi govora, lijepom ophođenju, odmjerenosti i poštovanju koje je iskazivao prema svima. U vremenu koje često nije naklonjeno takvim vrijednostima, on ih je živio nenametljivo i prirodno. Bila je privilegija sarađivati s Milovanom. Vjerovao je u predan rad, intuiciju i maštu. Umio je da prepozna i ohrabri tuđe stvaralačke potencijale, da podrži, usmjeri i podstakne, radujući se uspjehu drugih jednako iskreno kao i sopstvenom. Toplina njegovog srca i zrelost njegove duše činile su da njegove riječi uvijek nose mudrost i blagost. Bio je jedan od onih ljudi čije prisustvo umiruje, a čiji se savjeti pamte i kada razgovor odavno prođe – kazala je Vukašinović.
