Foto: Muhamed Mević
I recommend you to add some headphones to better hear the sound…
Po uzoru na ajkule fenjeraše kod nas dijete u prosječnoj porodici navrši 45. i nastavi da bude dijete.
Baš kao i Boris.
there’s no such thing as competition /to find a way we lose control/remember, love’s our only mission
Sinulo mi je jedne večeri dok sam čekala Borisa. Čista elektronika. Optimalna bliskost. Nijesam ga vidjela godinama. Neki ljudi puste na yt dva sata kiše ili talasa – to ih smiruje.
this is a journey of the soul /the perfect song is framed with silence /it speaks of places never seen
Pitam se da li i dalje spava poluotvorenih kapaka.
new message: brzo sam tu ok?
ok.
your home’s a promise long forgotten/ it is the birthplace of your dreams
Pojavio se kad je pjesma počela ispočetka.
Boris, moj stric, imao je u sobi veliki kasetofon sa dodatkom za ploče. Veliki bračni krevet s ugradnim komodama – radionica za razvijanje Borisovih audio-kaseta. I glavno mjesto za sakrivanje. Zavlačila sam se u najmračnije ćoškove. Tako sam otkrila da nijesam klaustrofobična. Sa svojim radio prijemnikom, prerano sam ušla u svijet čudnih frekvencija. VHS kasete su bile na pragu izumiranja. Pozamašna kolekcija audio-kaseta bila je najveći izvor pritajenog haosa u kući, poslije mene naravno. Nosim je kao periku. Kada mi Boris uhvati pogled ispod haosa magnetne trake izvučene na pola, tjera me da guram mali prst u središte i okrećem suprotno kazaljkama sata – traje dugo, a kaseta je prividno spašena. Problem je nastajao, u ekstremnim slučajevima, kada je Boris primjećivao stvari oko sebe vraćati ih na prvobitno. U većini slučajeva, kada bismo ostajali sami kod kuće, dopuštao bi mi bilo šta da me smiri. Borisov prosječan dan počinjao je oko podneva. Pratio je svaku utakmicu i bilježio sve u svesku na kvadratiće. Sam je iscrtavao tabele, imao je debelu hemijsku sa svim bojama. Kada ne gledamo njegove utakmice, gledamo dnevnik ili sadržaj za odrasle. Nemam brata i tu ulogu je igrao Boris. Sa dvije godine sam već crtala u Paintu, jedna od onih koji su imali sreće da im otac bude prva generacija programera u zemlji. Još uvijek se sjećam pitanja hoćeš li da ti kupimo televizor ili kompjuter. 3D pinball space cadet freecell solitaire winmine spider mshearts tetris generacija. Naravno, odgovor je bio lak. Najbolji dani su kada me Boris čuva. Pušta me da radim što hoću i nikad ne viče. Nema djecu i nije oženjen, i meni je, kao i njemu, dosadilo da slušam o tome. Najbolji smo prijatelji jer prevrćemo očima na iste priče. Znala sam da povežem sve kablove i oživim hard disk, prisustvovala sam svakom čišćenju kućišta i prvi susret s matičnom pločom završio se gubljenjem među portovima. Negdje između RAM-a i ROM-a, ništa nijesam razumjela. Moj otac, Borisov rođeni brat, i dalje čuva moje crteže sa Painta. Virtuelne uspomene i gomila foto-albuma, jer tada su se još uvijek razvijali filmovi. Oko koje škilji u objektiv jednostavnog 35-milimetarskog kompakt aparata priželjkuje polaroid, na putu ka digitalnom svijetu. Porodicu čine majka, otac, ja i Boris. Još uvijek nijesam znala slova, ali sam uspjela da ukucam šifru i prijavim se na računar. Zeleni desktop i dalje titra pred očima. Windows XP. Najpoznatija dolina na svijetu. Prešli smo da živimo u drugu kuću. Više nije bilo Borisa i njegovih svesaka punih podataka o utakmicama, brojeva, šarenih linija, koje bi se ljeti gomilale pored šporeta. Ni njegovih kaseta, ni njegove sobe s ogromnim krevetom i komodama. Prvo saznaš. Onda se trudiš da izgleda kao da ne znaš. Skladni svijet mahjong titans igara i majčin komentar hajde da probamo da prevarimo kompjuter, u trenutku kada shvatamo da je igra izgubljena. A računar nije glup iako je mašina, već smo mi naivni. Radi šablonski, kako mu je rečeno, bez greške, s mogućim bagovima. Toliko jednostavan da mu zavidimo. Među nobelovcima sam pronašla kompakt disk sa našvrljana tri iksa. Nama je seks bio serviran, mi nijesmo mogli da biramo. Always Clear History. Generacija prerano upoznata sa sopstvenom prirodom posredstvom tehnike. VHS, audio-kasete i flopi diskovi su nestali. I Boris je nekud ispario. Ostao je zvuk koji proizvode metalni dodaci kad umiješaš prste, ostao je zvuk morskog dna – frekvencije.
Boris otključava vrata stana. Minimalistički uređen enterijer. Zidovi obojeni u plavo. Boris neprekidno sluša zvukove morskog dna. Što dublje to bolje. Jedina tečnost u koju je bio uronjen i dalje je amniotska. Nikad nije bio na moru, nikad nije ni želio da ode. Posmatram istrošeno tijelo i pivski stomačić. I dalje si najbolji u winmine. Posljednji score ispod 10 sekundi. Pitam se što ćeš biti kad odrasteš. Bilo mi je deset kad sam preležala boginje, u kući je bilo nepodnošljivo slušati kako nas je previše, pokušao si da započneš novi život, da se oženiš, htio si djecu i htio si da odemo. Preselili smo se. Na kraju si se i ti preselio. Kuća je prodata. Novac je podijeljen. Ipak nijesi znao šta želiš. Sad igraš igrice, oživljavaš crne kutije. Širiš viruse. Jedva čekam da odem.
you are the night, you are the ocean/ a world where time is not allowed
Aurora je jestiva šarena šećerna traka.
Odmah iza Trut Sodžernen je tundra.
Nijesmo prevarili računar.
Razmišljam dok iza zatvorenih vrata još uvijek ide beyond na repeat.
new message: zaboravila si mp3
sve ok Borise, poklanjm ti
*poklanjam
Prvi put, poslije toliko vremena shvatam da uz novi start up Microsoft corporation ne nudi zvučni predložak. Tako je tiho.
