Foto: privatna arhiva

1
Svake noći prolazim pored svete kuće jaguara
pored svete kuće land rovera pored svete kuće
poršea
svete kuće tojote svete kuće svetog luke
pored svetog otpada svetih starih
automobilskih guma
i drugih svetih andramolja
odakle sveti pacovi veselo pretrčavaju
sa jedne na drugu stranu trotoara
prolazim razmišljam
vukući torbu sa svetim provijantom
kupljenim u svetoj kući metroa
ako pored tolikih svetinja prolazim
nisam li sveti pešak sveti prolaznik
a ne neko beslovesan
koji prolazi pored tolikih divota
kao da je to obična stvar

2
Oko je prostranije od neba
inače kako bi nebo stalo u oko
ptice zvezde i bog koji se u svemu smestio
sve što u treptaj oka može da stane
sve je to manje od čoveka
čak i od onog čoveka
što bez prebijene pare u džepu
šeta pijacom između prepunih tezgi
i šapuće
smrt je tako minijaturna
u svaki želudac može da stane
smrt je toliko minijaturna
može sav moj život da pojede
ako je nečim ne nahranim

3
Zakačila se jutros moja duša u granju
i zuri
u mene čini mi se baš u mene
zuri
vidi da sam srećan
što je malo odlepršala

i sam se čudim kako je lagodno
biti malo bez duše

u stvari to je samo jedna od mojih duša
mogla bi još koja da odleprša
možda bi bilo još ugodnije

pogledaš u žbunje
puno duša leprša
pogledaš u sebe
velika ugodnost

kao ona praznina što obuzme brod
pošto ga svi napuste
a on plovi

4
Ući ću u tebe kao miris kolača
lagano kao lopov uvući ću se
tako da dugo nećeš znati
razliku između dodira vode i žeđi
i tutnjave nosoroga
koji u besomučnom trku
na vrhu roga nosi
belinu svanuća

5
Kakao

Malo mirisa ruku beračica
iz dalekih tropskih zemalja
mora biti da je ostalo u kakau koji piješ
u šećeru kojim ga sladiš
malo beline onih koje su vadile repu
u repištima kraj nekog sela pored autoputa
što pronosi čežnju sa severa na jug
malo slatkosti puti crnpuraste
meleskinja što su u tršćacima
zajapurene zamahivale srpovima
najzad i nešto svoje oblosti
unele su grnčarice
u glinu šolje koju gladiš
dok ispijaš topli napitak
usamljen kao svemir
nikada sam
prožet drugim svemirima

6
Sunce obasjava korov i uređene vrtove podjednako
ne pravi razliku između divljine i pitomine
podjednako greje pismene i nepismene
siromahe koji nikada neće doći na vlast
vlast koja misli da nikada otuda neće sići
sunce se ponaša svojeglavo
uređuje stvari po svom nahođenju
kao jedini bog na sve gleda sa visine
iako predsednici opština i sveštenici ubeđuju
u postojanje drugih bogova
čiji su oni izaslanici

7
Ne mogu da zamislim da je svet nastao
uz veliki tutanj i grmljavinu
prosuvši se u beskrajnu prazninu
pre mislim da je to tiha svečanost
koja traje
kao klijanje koštice praske
iz vinograda moje zauvek mlade majke
koštice koju sam zasadio u saksiju na terasi
zasladivši se prvo njenom slatkom prolaznošću
ili jedni od njenih hiljadu oblika večnosti
ushićen kao da sam pojeo zvezdu
ili bilo koju drugu svemirsku hranu
a ona nastavlja da klija niče cveta peva
uz izvestan tihi tutanj
ali beskrajno svečan

8
Pčela obiđe milion cvetova
za kap meda
pčela odana svem cveću
nijedan ne izneveri

pustite moju dušu
da sa svakim cvetom treperi

ne zamerite ako zastane duže
u laticama nekog cveta
i nikad više ne poleti

9
U dvoumljenju od čega je nastao beli oblačak
što lebdi nad lipama
mili smotuljak što čini dan posebnim
pudlica ili jagnje
od pamuka ili vune
pamučnih ili vunenih kvarkova
leptona gluona
on je nestao

da si bio obazriviji video bi možda
da li se širio do nepojamnog
i nestao u ogromnim dimenzijama
ogromnih svemira

ili se usitnjavao sklupčao
u beskrajno malom svemiru

da li se izgubio u svetu pre postanka
ili u svetu posle svakog kraja

pojavio se i nestao
kao bubašvabe što se pojavljuju
i nestaju u njima znanim šupljinama

pojavio se kao što ulaziš
iz jedne prostorije u drugu
kao što se pojavljuješ iz mraka
pritisneš prekidač i osvetliš se

nestaješ u mraku
kada ponovo pritisneš prekidač
gaseći svetlo
nestaješ a nisi nestao
postaješ samo sebi nevidljiv

kao što ni u smrti ne nestaješ
nego samo postaješ
samom sebi nevidljiv

10
Žao mi je svake travke u što vene polju
a kamoli zvezde što me obasjava
nestajući u svojoj vatri
ali šta imaju travke i zvezde
od moje žalosti
uvenuće i nestaće kada za to dođe vreme
da bi druge travke i zvezde bujale i sijale
preostaje li išta drugo nego da se radujem
što venem i nestajem
da bi nešto drugo raslo i blistalo© Fokalizator