Foto: privatna arhiva

Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

Brojni istoričari smatraju da je Gutenbergovim konstruisanjem štamparske prese i štampanjem prve inkunabule – Biblije sredinom XV vijeka, Evropa prešla iz srednjeg u novi vijek, bar što se tiče razvoja tehnologije. Njegov izum je pokrenuo informacionu revoluciju, koja je u potpunosti promijenila tok istorije. Knjige su postale jeftinije, ljudi su se sve više opismenjavali, a protok ideja i misli postao je mnogo brži. Nešto više od četiri decenije od objavljivanja prve inkunabule, Cetinje je postalo mjesto gdje su se štampale knjige, čime je Crna Gora uhvatila korak sa evropskim tehnološkim napretkom.

Crnogorski vladar Đurađ Crnojević donio je štamparsku presu iz Venecije, najvjerovatnije zahvaljujući svojim porodičnim vezama. Za razliku od zapadnih štamparskih kuća u kojima su se objavljivale latinične knjige, štamparija Crnojevića je štampala ćirilične knjige i to prve kod Južnih Slovena, dok je zakasnila samo tri godine za Krakovom, gradom koji je imao prvu ćiriličnu štampariju kod Slovena uopšte. U predgovoru Oktoihu prvoglasniku, Đurađ navodi razloge za donošenje štamparske prese. Agarenska čeda, kako on naziva Osmanlije koje vidi kao Božju kaznu za grijehove naše, opljačkala su crkve, čime su one ostale bez svetih knjiga. Zato je crnogorski vladar odlučio da nestašicu svetih knjiga nadomjesti uz pomoć štamparije. U tome mu je pomagao jeromonah Makarije, koji je njome rukovodio. Iz cetinjske štamparije izašlo je pet knjiga, koje i danas svojom umjetničkom vrijednošću oduševljavaju istraživače. Cetinjska štamparska presa radila je svega tri godine, međutim, i pored toga, njen uticaj se osjetio daleko van granica tadašnje, a i današnje Crne Gore. Tako je jeromonah Makarije nastavio svoj rad u Rumuniji, dok se u vijeku koji je slijedio crnogorska štamparska tradicija razvijala u Veneciji zahvaljujući djelovanju Božidara Vukovića Podgoričanina, Vićenca Vicka Vukovića, Jerolima Zagurovića. Bibliotečko-arhivsko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore posjeduje primjerak Oktoiha prvoglasnika, koji je jedan od najvrijednijih predmeta u muzeju.

Oktoih prvoglasnik iz Crnojevića štamparije, zajedno sa Cetinjskim manastirom u čijim prostorijama se i nalazila štamparska presa, predstavlja direktnu vezu Crne Gore sa renesansnom Evropom. Venecija je u tom periodu bila glavni centar evropske štamparske umjetnosti, sa kojom je nesumnjivo bio upoznat i Đurađ Crnojević. Upravo je jeromonah Makarije izučavao štamparski zanat kod venecijanskih majstora, gdje je svoje umijeće doveo do savršenstva. Njegovi saradnici, kojih je prema istorijskim izvorima bilo sedam, najvjerovatnije su bili vješti zlatari/graveri sa crnogorskog primorja, koje se u tom periodu nalazilo pod mletačkom upravom. Motivi dekoracija i način obrade teksta Oktoiha prvoglasnika pokazuju presudni venecijanski uticaj, naravno uz djelimično preoblikovanje cetinjskih majstora, budući da su slova, matrice, oprema i ilustracije urađene u Crnoj Gori. Makarije i njegovi saradnici su spojili renesansne dekorativne forme sa elementima domaćih rukopisnih knjiga. Slova su jasna i čitka, zastavice raskošne, od kojih se izdvaja ona sa dvoglavim orlom Crnojevića. Upravo je ta zastavica u potpunosti urađena u renesansnom duhu. Dva anđela koji nose vijenac sa grbom uobičajen su motiv u renesansnoj Italiji i mletačkim štamparijama, s tim što su u cetinjskom Oktoihu prvoglasniku ti anđeli obučeni u vizantijskom stilu.Uz zastavice prisutan je i manji broj prepletenih uokvirenih inicijala. Knjiga je štampana u crnoj i crvenoj boji, prateći duh tradicije srednjovjekovnih rukopisnih knjiga. Oktoih prvoglasnik i druge knjige Crnojevića štamparije korišćene su kao pouzdane knjige za prepisivanje crkvenih tekstova, a njihovu ljepotu nijesu uspjele da nadmaše kasnije publikacije crnogorskih štampara u Veneciji.

Uz grafičku, vrijednost Oktoiha prvoglasnika leži u tome što su njegov Predgovor i Pogovor prvi originalni štampani crnogorski tekstovi. U njima Đurađ Crnojević i jeromonah Makarije objašnjavaju suštinu pokretanja štamparije. Đurađ je prikazan kao zaštitnik hrišćanske vjere, dok se kroz oba teksta uočavaju eshatološki elementi, budući da je neposredna opasnost od osmanske najezde okarakterisana kao Božja kazna. Ipak, autori su prihvatili iskušenje i kroz osnivanje štamparije traže spasenje u Božjoj riječi.

Crnojevića štamparija i Oktoih prvoglasnik predstavljaju istorijski trenutak kada se Crna Gora razvijala pod uticajem renesanse i Evrope, prateći najsavremeniji tehnološki razvoj. Njena štamparija je bila među 250 onih koje su postojale širom Starog kontinenta tokom XV vijeka, dok se kvalitet izrade knjiga mogao mjeriti sa venecijanskim. Jedinstven je bio spoj renesansnog uticaja sa zapada i tradicionalnih srednjovjekovnih pravoslavnih rukopisa. Nažalost, ovaj kulturni bljesak je nestao dolaskom Osmanlija, ali se uticaj publikacija proširio i van granica Crne Gore. Tako se on osjećao cijeli XVI vijek širom južnoslovenskog prostora na Balkanu, u Veneciji, pa čak i u Rumuniji. Kasniji istraživači su sa oduševljenjem pisali o kvalitetu knjiga iz Crnojevića štamparije, a prilikom osnivanja Državne štamparije u Srbiji 1830. godine tražilo se da se slova izrade po uzoru na njih. Sve ovo govori o značaju Oktoiha prvoglasnika za crnogorsku i evropsku kulturu.

UNESCO-ov program Pamćenje svijeta (Memory of the World) započet je 1992. godine kao globalna inicijativa sa ciljem da se spriječi gubitak i propadanje vrijednih arhivskih i bibliotečkih predmeta, zarad generacija koje dolaze. Kroz ovaj program, UNESCO sprovodi konzervatorske projekte, održava seminare i radionice za konzervatore i podiže svijest o važnosti ovih predmeta. Svjetski međunarodni registar Pamćenje svijeta uspostavljen je 1995. godine, da bi 1997. godine bili uneseni prvi predmeti (među kojima su arhiva Hansa Kristijana Andersena, finalni dokument sa Bečkog kongresa i Arhangelsko jevanđelje iz 1092. godine). Do danas lista ima 570 unosa iz svih krajeva svijeta.

Tokom godina, crnogorski susjedi, osim Kosova, upisali su u Pamćenje svijeta najznačajnije predmete iz svojih arhivskih i bibliotečkih kolekcija. Albanija i Bosna i Hercegovina imaju po dva, Srbija četiri, a Hrvatska pet upisa. Registar Pamćenje svijeta omogućava da upis izvrše dvije i više država, što je iskoristila Hrvatska. Zajedno sa San Marinom i Italijom, Hrvatska je u registar upisala rukopis Život svetih Martina i Lava, koji se čuva u Nacionalnoj univerzitetskoj biblioteci u Torinu, dok je sa Mađarskom i Austrijom upisala Tabula Hungariae, šesnaestovjekovnu mapu koja se čuva u Nacionalnoj biblioteci Mađarske u Budimpešti. Time je Hrvatska uspjela da zaštiti kulturno nasljeđe koje dijeli sa drugim zemljama.

Srbija među svoja četiri upisa ima predmet koji vodi porijeklo sa teritorije današnje Crne Gore. Riječ je o Miroslavljevom jevanđelju, rukopisnoj knjizi nastaloj u crkvi Svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju. Najveći dio teksta je pisan zetsko-humskim pravopisom, čime je ovaj rukopis jedno od najvažnijih djela zetske srednjovjekovne književnosti. Zahvaljujući tom značaju, UNESCO nacionalni komitet Srbije i Crne Gore je 2004. godine podnio zahtjev za upis Miroslavljevog jevanđelja u Registar, što je i urađeno 2005. godine. Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, UNESCO je nastavio da rukopis vrednuje kao srpski upis, dok nije poznato da li je crnogorski nacionalni komitet tražio da se on smatra i crnogorskim upisom. Uz to, Srbija je u posljednjih dvanaest godina u jedan drugi UNESCO registar, tj. Listu nematerijalne kulturne baštine, upisala čak tri tradicije kao svoje, a koje su široko zastupljene i u Crnoj Gori. To su slava (2014), tradicionalni ples – kolo (2017) i pjevanje uz gusle (2018). Znajući za tendenciju da se Crnojevića štamparija smatra prvom srpskom štamparijom, kao i fokus crnogorskog nacionalnog komiteta na zaštiti drugih tradicija (npr. dobrotska čipka ili bihorski ćilim), postoji bojazan da bi se u budućnosti i Oktoih prvoglasnik zbog svog značaja mogao naći kao srpski upis na Pamćenje svijeta.

Knjige iz Crnojevića štamparije, zbog spoja renesanse zapada i tradicije istoka, ispunjavaju kriterijume i zaslužuju da se upišu u UNESCO-ovom Registru Pamćenje svijeta kako bi se njihova vrijednost sačuvale za buduće generacije.