Foto: Boris Đurović /Akademija Milovan Đilas

Nije lik iz drame Veljka Radovića, ali se neke paralele sasvim izvjesno mogu povući. Jer taj, Radovićev, Jakov dolazi u svoje rodno selo baš u onoj uniformi u kojoj je ražalovan i s kojom je odaslat u penziju. Uniformu je pri kretanju ka selu obukao jer mu treba. Valjalo je ubijediti seljake da je još imao ponešto od staroga značaja i moći. No, seljaci brzo doznaju da je uniforma samo maska, a da je stvarni povod Jakovova povratka – pokušaj da vrati i rodnu kuću.

Predśednik Milatović načinio je u posljednih nekoliko mjeseci (s tim što je teško zažmuriti na onaj viralni razgovor dvojice predśednika o sprskome jeziku, ne toliko zbog jezika koliko zbog transfera blama koji pokreće snimak razgovora) ozbiljne korake ka povratku domu. Njegov rječnik i državničke poruke dale su nadu dijelu zemlje da će napokon početi da se zaustavlja najnovije protekcionističko, lobističko, partijskim interesima zadato posrtanje Države i da se u vrhu zemlje nalazi bar jedan, kome je, eto, stalo da slijedi put evropskih integracija i dobrosusjedskih odnosa.

Međutim, čini se kako se sve jasnije na Jakovovim prsima očituje “uniforma” kao znak nedoraslosti trenutku, i znak propadanja jedne političke institucije koju na izborima zidaju glasovi naroda. To čini da naš Predśednik ne vidi kako mu bivši saradnici i istorija pripremaju ružnu rolu. O čemu je riječ? Pomozimo se dramom. U Radovićevom komadu, glavni ženski lik, kad Jakov usni, pokušava da mu śekirom odsiječe ruku. Blagota Eraković tu je ulogu dodijelio Dragici Tomas. Pa iako je prošlo više od deceniju i po od izvođenja te drame, demonski osmijeh sa scene, u trenutku kad se śekira nadvija nad udom Jakova, kao da još tutnji Podgoricom.

A pogrešan potez Jakova Milatovića u silnome tumaranju po Podgorici neće ga, metaforički rečeno, samo osakatiti, već će ga “obezglaviti”. Bivši drugovi Milatovića, očito je, spremili su za Predśednika sudbinu Šćepana Maloga. Prigrliće ga pa će ga predstaviti kao svoga lidera, dok ne svrše započete poslove, a onda mu zalijepiti etiketu – lažni.

Ne čini li se da smo to već viđeli u novijoj crnogorskoj istoriji? Bijaše li baš tako i sa Momirom Bulatovićem?

Lako se može dogoditi da i ovaj Jakov, kao Radovićev, ostane i bez ugleda i bez kuće. Doduše, s uniformom kao utjehom.

Dakle, vremena nema previše. Ali je više nego sigurno da Predśednik vaga, da se dvoumi. Samo što ovaj “vladika” nema u okruženju jednoga igumana Stefana. Zato će morati “u se i u svoje kljuse” . A, to je nešto o čemu se ne uči u školi.

S tim se ili bez toga – rađa.