Foto: ISK

Sanja Vojinović piše za Fokalizator o Sretenu Asanoviću, jednom od najznačajnijih crnogorskih pripovjedača druge polovine XX vijeka. Kolumna je dio projekta “Crna Gora anfas” posvećenog značajnim ličnostima crnogorske književnosti, slikarstva, lingvistike, istorije, muzike i muzikologije, teatra… kao i manje poznatim i za savremeno crnogorsko društvo ośetljivim temama iz sfere crnogorske istoriografije. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i medija, sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Pisac čija djela pamtimo po ljepoti riječi i interesantnosti teme, pisac koji nas podśeća na prošlost, a savremenost i modernost drži na dovoljnoj udaljenosti koja ne remeti nit prošlih dana. Pisac kojem riječi služe da vješto pretvara svakodnevne događaje u sjajne priče, mudre i dinamične. Takav je pisac upravo Sreten Asanović, koji je svojim stvaralačkim opusom postavio zadatak mnogim piscima kratkih priča i svrstao se u sam vrh crnogorske savremene književnosti.

Postmodernista po periodu stvaranja svojih djela, realista i modernista po poetici, Sreten Asanović je jedan od onih pisaca čijim djelima se tokom cijelog svog čitalačkog života vraćamo i iznova ih čitamo, i iznova pronalazimo nove motivske, tematske, stilske, naracijske i pripovjedačke elemente. Očigledna posvećenost pisanju i studioznost tokom nastajanja priča, čine da mi kao čitaoci sagledavamo dublje slojeve koje ta ista priča nosi.

Asanovićeve priče su esencijalne, dinamične, refleksivne, lako čitljive. Svijet Asanovićevih priča, istovremeno je i naš svijet, ali i jedan svijet vrlo različit od našeg. Njegovo majstorstvo u pisanju kratkih priča ili poetika Asanovićevih priča može se okarakterisati kao svojevrstan maksimalistički minimalizam, Asanović je sjajan u svojoj jednostavnosti i kratkoći. Neki autori ispišu cijele romane i u njima na kraju kažu mnogo manje nego Asanović u jednoj književnoj minijaturi.

Asanovićeve priče su poetične. On je majstor dijaloga, virtuoz sa hemijskom olovkom, kojom stvara djela koja nadilaze nacionalne okvire. Osoben način pisanja, pročišćen stil, sposobnost odabira ključnih detalja, kako bi se dočarala atmosfera, oblikovanje likova, čine da se stvaralaštvu Sretena Asanovića, iznova i iznova vraćamo.

Senzibilitet ovog pisca, empatičnost kojom piše o teškim događajima iz svakodnevnog života, o smrti, đetinjstvu, borbi za opstanak i puko preživljavanje, na prvi pogled djeluju jednostavno. Ipak, Asanovićeve priče su sve osim toga. Iza svih tih situacija kriju se začudni zapleti koji nude drugačiju perspektivu na stvari koje ne smatramo ozbiljnim. Jasan u stvaranju prozne poetike, Asanović vješto gradi konciznu i asocijativnu naraciju.  Stoga nas svaka priča podsjeća na određeni zapis iz života, dokumentarni film… To su priče sa fimsko-scenarističkom atmosferom, što čini da se ove priče čitaju, slike dugo zadržavaju u svijesti čitaoca, podśećajući ga na neka prošla vremena.

Svaka Asanovićeva priča dorečena je i obimom je taman onolika, koliko i treba, dakle, nema niti jednu rečenicu koja je viška ili koja nedostaje. U pričama ovoga pisca čitalac pronalazi sebe, može da se poistovjećuje, pojedini segmenti će ga i nasmijati ali ga niti jednog momenta te priče neće ostaviti ravnodušnim.

Priče oslikavaju našu prošlost, crnogorsku stvarnost ogoljenu, bez zadrške i usiljenosti. Određene priče, poput “Svadbe” i “Daleke zvijezde”, natjeraće nas da se duboko zamislimo, dok će druge priče (priče iz romana “Putnik”) nas nasmijati i razveseliti.

Sreten Asanović je pisac univerzalnih ljudskih sudbina, crnogorske naravi, patnje, kukavičluka i užasa, crnogorskoga bića, čija pojava u književnosti jednog naroda nikada ne smije biti potisnuta i zaboravljena.