Foto: privatna arhiva

Podgorica (Pobjeda) – Zbirka poezije „Polovina“ novinarke i književnice Jelene Nelević premijerno je predstavljena u utorak veče Podgoričkoj knjižari u okviru DEUS-a, a u organizaciji Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“.

Knjiga je objavljena nedavno u izdanju podgoričkog Fokalizatora i svojevrstan je nastavak njene prve knjige „Jedna trećina“.

INCIDENT

Nelević je objasnila da ni ove zbirke ne bi bilo da nije urednik izdavačke kuće Fokalizator Vladimir Vojinović insistirao na tome da bude objavljena.

– Pošto imam nemaran odnos prema onome što radim, niti sakupljam, niti arhivarim, niti razmišljam o tome da li nešto treba ili ne treba objaviti, sreća je što imam oko sebe ljude koji razmišljaju o takvim stvarima – rekla je Nelević. 

Između dvije zbirke njene su se pjesme, kako je sama rekla, našle u nekim antologijama i časopisima i u trenutku kad se pojavila mogućnost da objavi knjigu, ona je već postojala.

„Polovina“ sadrži poeziju koja je nastajala od 2013. do dana kad je objavljena, poeziju koja je nastala iz ličnog iskustva, ali i od priča koje je načula u prolazu. Dominantan je sloj koji problematizuje (i veliča) odnose majke i kćerke, a autorka razumije i jednu i drugu ulogu.

– Mogu da pišem i angažovaniju poeziju, poeziju trenutka i svega onoga što se dešava jer imam o čemu, ali pišem o onome što najbolje znam. A čini mi se da najbolje znam sebe, za šta mi je trebalo mnogo vremena i ono što sigurno znam je da znam druge ljude, dobro slušam i dobro ih osjećam – objasnila je autorka.

Na pitanje da li novinarka koristi pjesnikinji makar na polju motivacije, Nelević je istakla da je uz posao koji ima jako teško baviti se književnošću, te da ni mnogima prije nje nije uspjelo u potpunosti da se posvete sve dok nisu izašli iz profesije.  

– Prije dvadeset i kusur godina pokojni Ljubo Đurković mi je rekao da se manem novinarstva zato što će da mi pojede poeziju. Zato što je on i tad vjerovao u to što radim i smatrao me talentovanom. Ipak, ostala sam u novinarskim vodama i istina je da novinarstvo pojede vrijeme u kojem ti možeš da stvaraš, zbog toga što ja kad dođem kući i imam to neko slobodno vrijeme preopterećena sam i tekstom i rečenicom i slovom i lošije čitam, a tu mislim na kvalitet čitanja. A za pisanje kod mene treba da se desi neki incident u glavi, da se osjetim slobodnom da nešto mogu da stvorim što može da izađe pred čitaoca. Tako da novinarstvo ili ta vrsta uredničkog posla na dnevnoj traci štampanog medija je takav da su me ljudi pitali kad sam uopšte uspjela da napišem ovu knjigu – rekla je Nelević.

BEZ AUTOCENZURE

Oni koji su već pročitali zbirku „Polovina“ uglavnom su izdvojili ženstvenu,  erotsku i senzualnu poeziju. Autorka smatra da je to zato što takve poezije nema mnogo u našoj književnosti.

– Ne mislim da sam ja sama nešto preženstvena, ali to su te priče koje sam pominjala i to je nešto što svi u sebi imamo, tu neku sakrivenu stranu. Ono s čim ja nemam, a neki drugi imaju problem je autocenzura. Jer kad si u ovom poslu moraš da budeš iskren i moraš da budeš fer i prosto niti ti godine dozvoljavaju, niti je poezija prostor koji možeš da posmatraš kao zatvor. To je prostor potpune slobode u kojoj možeš da budeš što god želiš i možeš da kažeš na mnogo suptilnih i lijepih načina sve što želiš onako kako želiš – rekla je Nelević. Razgovor s autorkom je vodila novinarka i književna kritičarka Dragana Erjavšek.