Foto: Tone Stojko
“To što su ove Amfilohijeve riječi prošle praktično bez adekvatne reakcije javnosti, jasno govori koliko je religijski govor mržnje normalizovan u Crnoj Gori. Citirani antisemitski Amfilohijev ispad ovdašnja je javnost popila poput čaše vode. Riječi crkvenih velikodostojnika, pune mržnje, tretiraju se kao dogma. Umjesto da budu problematizovane, oni koji ih problematizuju bivaju izloženi javnom linču”, piše Andrej Nikolaidis, u nastavku svog eseja…
ZABRANJENO JE OBRAĐIVATI I DALJE OBJAVLJIVATI TEKST, BEZ PISANE SAGLASNOSTI REDAKCIJE FOKALIZATORA
Nakon kuge, u Evropi je uslijedila renesansa. Između ostalog i zato što su ljudi bili u prilici da se praktično i nepobitno uvjere u svu bijedu religijskih dogmi. Ništa slično neće se desiti u Crnoj Gori. Ova se zemlja nakon korona virusa vratila tamo gdje je tokom litija odlučno zakoračila: još dublje u prošlost. Naprijed u Srednji vijek. Umjesto u renesansu, u restauraciju. Čega? Punu, trijumfalnu restauraciju srpskog nacionalizma i društva u čijem je centru crkva. Taj povratak u prošlost je samo naizgled u suprotnosti sa neoliberalnim politikama bivše vlasti. Razarajući državu i društvo, akumulirajući kapital u džepovima nekolicine, uništavajući srednju klasu i sprovodeći deindustrijalizaciju, neoliberalizam praktično vodi restauraciji feudalnog poretka – i feuadalne “duhovnosti” – sa 5G mrežom.
Molim: obratite pažnju na sljedeću objavu Nebojše Medojevića, koji je diseminirao lunatičku objavu Dragoslava Bokana. Da, to je onaj fašista koji je saopštio da se radovao svakoj bombi koja je pala na Sarajevo – to je čovjek koji se radovao mrtvoj sarajevskoj djeci, njega Medojević prenosi. Bokan je u mrtvoj prirodi na zidu prostorije u kojoj su predstavnici Vlade Crne Gore vodili razgovor sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve vidio Đavola, pa se raspisao o tome kao je Vlada Crne Gore popove pokušala uvesti u neku vrstu demonske klopke.
Medojević mu je dao za pravo i dodao: “Imamo posla sa satanistima i demonskim silama. Vrijeme je da crkva počne djelovati prema njima kao prema vojnicima Sotone. Egzorcizam!!!”.
Isti Nebojša Medojević saopštavao je kako će birači morati da se odluče jesu li za “Hrista ili za Mila Đukanovića”?! Političko pravoslavlje nije nježno prema svojim protivnicima. Nebojša Medojević i Amfilohije Radović tvrdili su da se bore protiv – satanista.
Amfilohije je uzvikivao da predsjednik Crne Gore želi stvoriti “satansku crkvu”, te da on Crnu Goru želi pretvoriti u “demonsku, satansku zajednicu”. Amfilohije je ponavljao da vlast ide “bezbožnim, satanskim, antibožjim, antihristovskim…” putem.
Taj je sveštenik povukao direktnu paralelu između “grijeha” današnje Crne Gore i “grijeha” Jevreja: on je tvrdio da “oni koji danas upravljaju sudbinom ovog naroda nastavljaju bezbožni, satanski put gonitelja Hristovih, put Pilata, put ondašnjih Jevreja (podvukao A.N.) koji su razapeli Hrista”.
To što su ove Amfilohijeve riječi prošle praktično bez adekvatne reakcije javnosti, jasno govori koliko je religijski govor mržnje normalizovan u Crnoj Gori. Citirani antisemitski Amfilohijev ispad ovdašnja je javnost popila poput čaše vode. Riječi crkvenih velikodostojnika, pune mržnje, tretiraju se kao dogma. Umjesto da budu problematizovane, oni koji ih problematizuju bivaju izloženi javnom linču.
Medojević je, pak, Ranka Krivokapića, jednog od obnovitelja nezavisne Crne Gore označio kao “predstavnika duboke države i satanistu”. Medojevićev partner Andrija Mandić je svoje pristalice pozvao u sveti rat: “Budite Hristovi vojnici i budite spremni”, rekao je. Optužba za satanizam koju su ponavljali Amfilohije i Medojević nije bila verbalni ekces – naprotiv, bila je bitan dio njihovog narativa. Izlišno je podsjećati da je to posljednji korak u dehumanizaciji buduće žrtve nasilja: oni koji su “Đavolova djeca” i “satanisti”, ne zaslužuju milost. Paralelno sa optužbama za satanizam, Demokratski front je iz skupštinskih klupa direktno prijetio nasiljem. Napokon, šta ima loše u nasilju nad onima koji su “antibožiji” i “antihristovi”? Nije li takva vrsta nasilja dužnost “vjerujućih”?
To je ono u šta religijski govor mržnje želi da ubijedi.
