Foto: Brut Carniollus

Biti pjesnik nalik je na postupak
koji se odvija u onoj posudi
za pečenje kokica.

Alkemičari je nazivaju retorta.

U svakom se pjesniku krije
mnoštvo kukuruznih zrna
kao potencijalnih pjesama
koje još nisu ispjevane.

Kad vrućina dosegne određenu temperaturu
zrnjevlje počinje pucati
i rascvjetane kokice
uz određenu (unutarnju) buku
poput vatrometa bijelih ruža
ispadaju preko ruba.

Vatra koja zagrijava lonac
je nadahnuće.

Ulje koje sprječava zagaranje
je umijeće.

Na kraju se dodaje prstohvat soli
kao sjećanje na more.

Poezija je onaj dio života
što smo ga oteli od tišine.

ZLATNO DOBA

Znaš li da je postojalo vrijeme
kad su ljudi jedni druge dozivali imenima
da su ljubeći se pili zvjezdano mlijeko
koje je nevidljiva ruka
prosula po noćnom nebu
da su ljudi nekoć jeli pravu hranu
i nisu umjeli postaviti pitanja poput onog
što ćemo raditi večeras

SPASENJE

Čudesan je život
kao takav
nadilazi moć
mojeg nerazumijevanja

kada mi ponestane snage
kada umrem po tko zna koji put
uvijek me otrgne od smrti
nesnosna bjelina neoslikanog platna

JUTRO U HOTELU

Težak miris kave i duhanskog dima
izmiješan u jedinstvenu ljepljivu smjesu
kao ljetna magla u Lašvanskoj dolini
sporo se penje stubama na kat

taj jutarnji šapat postaje sve glasniji
urotnički se podvlači pod vrata moje sobe
lijeno me doziva da uspravim svoje tijelo
i spustim na još jedan hotelski doručak

kroz tanke zidove dopiru zvuci novog dana
šum vode u cijevima
i buka kamiona s obližnje ceste za Sarajevo

moje su misli jata ptica što mi ne daju spavati
dok se iznova pitam tko li ću opet biti danas

UPOZORENJE

U slučaju požude razbij ogledalo
možda ćeš nakon sedam godina tuge
konačno shvatiti smisao ljepote

Spasiš li samo jednu noć
spasio si čitav jedan život

NOVO JUTRO

Zapuhne vjetar
razgrne grane breze
(kao zavjesu)
i moja se soba napuni
novim jutrom

kao kad mlijeko
uliješ u čašu