Foto: privatna arhiva
(s albanskoga na crnogorski jezik preveo Nikola Berišaj)
konačno lako je prisluškivati smrt
prijatelji dižimo ovu zdravicu
śutrašnjica nas čeka i ne čeka
regulišemo puls živce i pokoju nevažnu stvar
sunce naduvava gušu mjesec grudi
prijatelji dižimo ovu zdravicu
možda śutra nećemo znati da se zagrlimo
sa svim ovim marifetlucima za sobom
dah se uzdiže dah se uzdiže preśečen na uskim nasipima
a klatno buši glavu i mnogošta što želi da se rađa
tako smo sebi stvorili tačku oslona
i konačno da li smo uspjeli
prijatelji dižimo ovu zdravicu
za one što jesu za one što nijesu
nijesu bili i neće ih nikada biti
Akacije
čovjeku koji nije volio smrt
jedan pogrbljeni starac
u skrovištu đe ne dostiže mraz
śedi i promišlja o smrti
tamo ne dostiže svjetlost
neg´ jedino tama i ništa drugo
za starca koji promišlja o smrti
on to mora znati
zato uopšte nije slučajno
što dozvoljava da mu se kapci tresu
on govori nešto tajno
đevojke vole klizati
kao leptir na snijegu
njemu ništa ne smeta
što smrt pušta niti poput akacije
sa smrznutih kapaka
Elegija
možda za stvari koje se ne vraćaju
a možda za one koje dolaze
i ova noć ostade pročišćena vatra
a mi smo veoma daleko veoma smo daleko
samo za jednu pjesmu samo za jednu kletvu
ljudi ponovo ožive ljudi ponovo umiru
samo za jednu pjesmu samo za jedno kletvu
moja mala dušo moja jadna dušo
vidiš li koliko se brzo kreću prema ničemu
moja mala dušo moja jadna dušo
ovaj dan nije moj ni tvoj nije ovaj dan
sa našeg samilosnog groba koji iskopava hladne sjenke
kroz moju urođenu tamu hodaćeš draga
bijela ptico crna ptico ili nas oči varaju
da ćeš ti kroz moju urođenu tamu hodati draga
a između nas imaćemo vrijeme osušeno od ljubavi
ili od našeg pokreta što isparava daljine
lažne draga u našoj osušenoj ljubavi
jer ćemo do deset draga brojati smrti i zadovoljićemo se našim idealima koji se stalno otvaraju
