Književna kritika “U DRUGOM LICU” – Melida Travančić

Zbornik Književnost protiv rata koncipiran iz tri dijela: poezija, proza, drama. Zastupljeno je deset pjesnika: Vitomir Vito Nikolić, Jevrem Brković, Husein Bašić, Vojislav Vulanović, Milka Pavlović, Sreten Perović, Branko Banjević, Mladen Lampara, Momir M. Marković, Ljubomir Đurković. Neki od njih napisali su jednu, a neki i desetak pjesama izražavajući svoj antiratni stav, upozoravajući na tragiku i zlodjela koja se čine na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U Zborniku je i proza Sretena Asanovića, Marka Vešovića, Zuvdije Hodžića, Jovana Nikolaidisa, te drama Otpad Ljubomira Đurkovića. Zbornik jeste najbolji pokazatelj šta se dešavalo u književnim i kulturnim krugovima Crne Gore, odnosno kako se koncipirao antiratni pokret u kulturi. Potrebno je kazati da crnogorski autori nisu regairali samo poezijom nego i odvajanjem od zvanične tadašnje politike, tako što su 1990. godine osnovali Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, a zatim je ista grupa književnika (zastupljenih u Zborniku na čelu sa Jevremom Brkovićem) osnovala crnogroski P. E. N. na Cetinju 15. 3. 1990. Iz ovih udruženja upućivani su pozivi, apeli, otvorena pisma inostranim i domaćim zvaničnicima da se zaustavi rat na prostoru bivše Jugoslavije. Dok je u Crnoj Gori devedesetih preovladavala ratnohuškaška politika instrumentalizirana putem medija i književnosti, Vitomir Vito Nikolić je prvi pjesnik koji je reagirao na takvu stvarnost, suprostavljajući joj se pjesmom „Noć sa Dubrovnikom“, pjesmom kojom govori o tragediji i grada i ljudi. Pjesma je napisana u novembru 1991, što je važna informacija koju je autor datirao ispod pjesme, i bio je to prvi književni odgovor na rat, prvo suprostavljanje ratu iz Crne Gore. Pridružuje mu se i Jevrem Brković nizom pjesama o stradanju Dubrovnika i Sarajeva, konstatirajući u pjesmi „Ustani, zemljo dukljanska“ da se „Crnogorci sami sebe stide!“ (Brković 2024: 14) pitajući se cijelo vrijeme o tome kako i u kojim razmjerama je zlo u čovjeku moguće, što se i najbolje vidi u pjesmi „Viđeni pakao“.

(Odlmak iz knjige U drugom licu)