Pripovijetke “VITEZOVI NIŠTAVILA” – Dragan Radulović

"Čudan je to svat, sluđena žrtva eksperimenata nadležnog Ministarstva: koliko dugo svjesno biće može da izdrži u nestabilnim životnim uslovima. Čuo je od nekoga, ili pročitao u novinama, da se ti eksperimenti izvode pod pokroviteljstvom EU i njenim novcem u čemu vidi jasan znak đavoljeg prisustva i sasvim dovoljno razloga da postane paranoik, ako to već nije. Najzad, činjenica da je čovjek paranoik ne znači nužno i da ga niko ne goni.
Plaši se računara. Niti ga sebi može priuštiti, niti bi ga koristio i da može. Po svaku cijenu namjerava sačuvati svoju samobitnost i metafizičku originalnost, potpuno je siguran da internet nije ništa drugo do tajno oružje Novog svjetskog poretka kojim 'vladari iz sijenke' namjeravaju otrovati njegov intelekt. A on svoj intelekt brižljivo čuva od zagađenja, napaja ga na čistim izvorima narodnog duha i napasa na zelenim livadama rodnog kraja. Ponekad, u rijetkim trenucima nemilosrdne samokritičnosti, tješi samoga sebe kako bi sve ipak bilo drugačije samo da mu je platica veća bar za 100 eura, ali to traje kratko jer i sam je svjestan da se ništa promijenilo ne bi, da je svaka promjena izvan granica njegovog bića. No, zbog tog nepovjerenja u mogućnost promjene nije mu se čuditi, jer samo on zna koliko je u svojoj karijeri nadživio različitih reformi školstva od kojih su sve bez izuzetka bile grandiozno zamišljene da bi se ipak na kraju pretvorile u svoju nakaradnu suprotnost. Zna to i Gospod na nebu (onaj bez svog miljenika na zemlji!), ubijeđen je prosvjetni radnik dok patosom starozavjetnog proroka zaziva potpuni kolaps obrazovnog sistema. Na djelu je planetarno zaglupljivanje, urota protiv čovjeka i obrazovanja, bijesno uzvraća na svaki pomen savremenih dostignuća u pedagogiji.
Razočaran je u život, ne vjeruje više nikome i često pada u stanja duboke depresije koju bezuspješno nastoji ublažiti alkoholom. Na granici je samoubistva, ali tu granicu ne prelazi, u posljednjem trenutku otkriva dovoljno dobar izgovor da nastavi svoj život. Kaže sebi da posao koji obavlja ipak ima nekog smisla, da se među njegovim đacima vjerovatno krije kakav budući naučnik, slikar ili pisac, uspješan poslovni čovjek, jednom riječju normalno ljudsko biće željno znanja – obmanjuje se! – i zbog jedne takve duše nastavlja sa predavanjima, izvlači iz već iscijeđenog sebe posljednje iskrice energije i čudi se odakle mu." (Iz uvoda Vitezova ništavila)