Select Page

Roman “LOMLJENJE VJETRA” – Edo Popović

18.00

Jedini koji je primijetio da je ovo roman o ekonomiji u književnosti je Stipe Grgas. On je amerikanist, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i on je jedini koji je primijetio da unutra nešto postoji što jeste stvarno ekonomija u književnosti. Mene kao pisca ne zanima da pišem čistu fikciju, ja volim da šaram okolo, ekonomija, ekologija, politika. Ja vrlo rado žrtvujem čistu književnost za nešto gdje mogu kazati ono što stvarno mislim. A u ovom romanu, pa i u svojim ostalim, stvarno sam politički aktivan, i ja mislim da je to mnogo važnije nego biti književno genijalan. Mene to ne zanima. Pišem u vremenu u kojem živim, pišem za ljude u ovom vremenu. Budućnost me ne zanima, šta će o meni misliti ili o mojim romanima za 100, 200 ili 300 godina, nije bitno – ja ću tada biti mrtav i sve će biti mrtvo, ali ovo danas, meni je važno kazati o onome što mislim danas.

Edo Popović

72 na zalihi

Kategorija:

Spanairov Airbus na liniji Beč-Madrid pun je. Proždiremo prostor i vrijeme brzinom od 800 kilometara na sat. Čitao sam kod Starca neku knjigu o prvim putovanjima željeznicom. Putnicima koji su kočiju netom zamijenili željeznicom činilo se kao da su ispaljeni iz topa. Nije mnogo trebalo da doista počnemo putovati u granatama. Koje su sve brže i brže, pa je samo pitanje dana kad ćemo na cilj stizati prije nego što smo i krenuli.

Okrenemo li ovako ili onako, čovjek je samo usputna roba u prijevozu. Željeznica nije izumljena da olakša i ubrza putovanje ljudi, već da pojeftini i ubrza prijevoz goveđih i svinjskih odrezaka, ugljena, željezarije. Putnik je u vlak uskočio tek kasnije. Da početkom devetnaestog stoljeća u Velikoj Britaniji poskupljenje žitarica i hrane nije udvostručilo cijenu životinjske i ljudske radne snage, pitanje je bi li ovisnici o profitu počeli ulagati lovu u izum nečega što će iz lanca zarade izbaciti konje i ljude, a iz čega je na kraju ispala željeznica.

I u avionima je čovjek samo usputni teret. Tek jedna desetina težine koju nose otpada na ljude i njihovu prtljagu, a ostatak na dragocjeniji, profitabilniji teret.

Problem s prijevoznim sredstvima je što je njihova udobnost uglavnom obrnuto proporcionalna brzini. Avion je raj za klaustrofile. Stiješnjen sam na prostor četrdeset puta četrdeset centimetara, otprilike. Ugodnije sam se osjećao u zatvoru. Ne vidim tko je ispred i iza mene. Lijevo i desno od mene su neki mladić i djevojka. Oboma iz ušiju praši glazba. Nešto elektronsko, frenetično, plesno, grozno. Pokušavam je ignorirati, misliti na nešto drugo. Na to kako sam postao sjena svojih starih drugova, na primjer. Kad god se Fraktalna i Vrtlar pomaknu, pomaknem se i ja. Isto tako, netko drugi upravlja njima, kojim, opet, upravlja netko treći, i tako u nedogled. Svi smo nečije sjene. U toj igri mora da se netko povodi za mnom, volio bih znati tko.

Stvarno, kako Fraktalna i Vrtlar putuju u Madrid? Najvjerojatnije autom. Putovanje avionom za nas je rizik otkako su prije deset godina, u ljeto 2010., idioti iz Vijeća ministara Europske Unije donijeli dokument o radikalnim elementima koji je policiji i obavještajnim službama omogućio nesmetano prikupljanje podataka o širenju radikalnih poruka i osobama koje predstavljaju prijetnju sigurnosti guzonja i sistema. Kao radikal definirana je svaka osoba sa stavovima drukčijim od stavova idiota iz Vijeća ministara.

(Odlomak iz Lomljenja vjetra)

Dodatne informacije

ISBN

978-9940-768-41-6

Žanr

roman

Jezik

hrvatski

Obim

143 str.

Povez

tvrdi

Godina

2024.

O autoru

Edo Popović rođen je 1957. godine u Livnu (BiH). Studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je za novine, bio urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Objavio je: romane Hrvatski pasijans (2024), ako sam brojio ružičaste robote (2021), Poglavnikov pudl (2016), Mjesečev meridijan (2015), Lomljenje vjetra (2011), Oči (2007), Igrači (trilogija, 2006) i Izlaz Zagreb jug (2003); eseje: Zapisi iz Stranice Gornje (2019, u saradnji s Ljiljanom Đorđević), Čovjek i planina (2018, u saradnji s fotografom Antom Vukušićem), U Velebitu (2013), Priručnik za hodače (2009); dnevnik: Kameni pas (2001); te zbirke priča: Tetovirane priče (2006, u suradnji s Igorom Hofbauerom), San žutih zmija (2000), Ponoćni boogie (1987). Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Boravio je na nekoliko književnih stipendija u Švajcarskoj, Njemačkoj, Austriji i Belgiji.