- Naslovna
- Vijesti
- Kolumne
- Knjige
- Časopis
- Autorke i autori
- Impresum
- Kontakt
Select Page
18.00€
Bilo je dovoljno da pročitam desetak – petnaestak redova kamernog romana Putnici za Molusiju da bih se uverio da Nenad Čanak ume da piše, u pravom smislu reči piše. O čemu, dakle, Čanak piše u Putnicima za Molusiju? I, pre svega, šta je (i gde je uopšte) ta Molusija? Pojma nisam imao pa sam u internet pretraživač ukucao „Molusija“ i obavestio se da ne postoji nikakvo mesto/zemlja „Molusija“, ali da postoji film Nicolasa Reya, Drukčije, Molusija „djelo (koje) tako savršeno spaja sinesenzualnost i marksističku dijalektiku“. Čanak i marksistička dijalektika, koješta. Ali, gle, odmah iza toga iskrsava interesantna natuknica; „film Drukčije, Molusija“, kaže natuknica, „baziran je na romanu Günthera Andersa Molusijska katakomba iz 1930-ih u kojem zatvorenici zatočeni u kazamatima imaginarne fašističke države Molusije u svojevrsnim filozofskim pričama zamišljaju svijet izvana.“
Svetislav Basara
24 na zalihi
Hodali su doljom između brežuljaka, ne žureći. Skoro da bi izgledali kao neka grupica znatiželjnika u razgledanju kakvih starina ili zanimljivih pejzaža, da je bilo ičega što bi moglo da im zadrži pogled. U stvari, bilo je toliko toga da je taj mozaik šarenih nespojivosti razjedao svaku misao koja bi se začinjala neđe na rubu svijesti i vodio je u grananja i beskrajne fraktale do potpunog nestanka.
Skaramuš je hodao sporije, sada već pomalo vukući noge, dok su Arlekin i Kolombina išli u korak držeći se za ruke. Tako su i noćas śeđeli gledajući u svijetli krug brojeva dok ih san nije jedno po jedno prevario, a tako su ujutro i otvorili oči. Kolombina je ispod oka pogledavala okolinu tražeći nešto pogodno za jutarnju toaletu, ali, kada je pokušala da se sagne po veliki, iskrivljeni vilasti ključ koji joj se učinio pogodnim, Arlekin je blago povuče prema sebi.
– Nemoj. Meni si lijepa i ovako.
Osmjehnula mu se nesigurno, i nastavi da hoda čvrsto držeći njegovu ruku u satenskoj rukavici. Ipak je u jednom trenutku krišom snažno zagrizla donju usnu, pa tiho pljunula krvavu pjenu u šaku i kada je Arlekin skrenuo pogled, hitro je razmazala po obrazima. Bila je srećna što je njegova, ali je on tek morao da postane sasvim njen. A u tu svrhu, svaka pametna đevojka mora voditi računa o svom izgledu, čak i bez ogledala i crnih zuba koje je preporučivala Sinjorina.
Staza kojom su išli je postajala sve uža a stranice sve strmije. Skaramuš sumnjičavo pogleda u stazu koja se pružala pred njima, pa se uzvera na brežuljak sa strane i pogleda u daljinu.
– Arlekino, – doviknuo je – ovo kuda smo krenuli nije staza. To je rov koji, kako mi izgleda, postaje sve dublji i dublji, i ako nastavimo tim putem, nijesam siguran da ćemo uopšte moći da izađemo iz njega, a kraj mu se ne vidi. Hajde da vas povučem ovamo pa da idemo pored njega, mislim da je tako sigurnije.
(Odlomak iz Putnika za Molusiju)
| ISBN | 978-9940-768-60-7 |
|---|---|
| Žanr | roman |
| Jezik | crnogorski |
| Obim | 109 str. |
| Povez | tvrdi |
| Godina | 2025. |
| O autoru | Nenad Čanak rođen je 2. novembra 1959. godine u Pančevu. Gimnaziju i srednju muzičku školu završio je u Novom Sadu, srednju kuvarsku školu u Žablju, a Ekonomski fakultet u Subotici. Specijalizovao je mikroračunarske mreže i globalni marketing. Sarađivao je na Institutu „Woodrow Wilson“ u Vašingtonu, a držao je predavanja na univerzitetima Jejl, Kent, i Kolumbija. Zbog antiratnog angažmana hapšen je više od dvadeset puta tokom vladavine režima Slobodana Miloševića. Bio je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije na listi Koalicije Vojvodina (režim mu je oduzeo mandat), a bio je i poslanik u Skupštini Savezne Republike Jugoslavije i Državne zajednice Srbije i Crne Gore, potom predśednik i poslanik Skupštine Vojvodine. Na izborima u januaru 2007. godine izabran je za poslanika Narodne skupštine Republike Srbije, a zatim i u mandatima 2008, 2012, 2014. i 2016. godine. Bio je predśednik Lige socijaldemokrata Vojvodine od njenog osnivanja, a za istu funkciju biran je i na kasnijim kongresima te stranke. Penzionisao se s funkcije predśednika Odbora za evropske integracije i međuregionalnu saradnju u Skupštini Vojvodine 2004. godine. Za politički angažman i rad na pomirenju u regionu nagrađen je Grbom Istarske županije, Ordenom crnogorske zastave prvog stepena i statusom počasnog građanina Grada Tuzle. Autor je šest knjiga: Ratovi tek dolaze, Pet godina samoće, Godina raspleta, Luna, Kao i sva ravnica i Putnici za Molusiju. S engleskoga jezika preveo je autobiografiju Hiroo Onode Nema predaje – moj tridesetogodišnji rat. Živi i radi u Novom Sadu. Ima sina Milana. |