Select Page

“SABRANE PRIPOVIJETKE I: MEĐURATNI PERIOD” – Milovan Đilas

8.00

Međuratno djelo Milovana Đilasa poslije 1954. godine nije bilo predmet nauke o književnosti. Tek sedamdesetih godina prošloga vi­jeka, kada književnost međuratne ljevice najprije dolazi u fokus isto­ričara književnosti, a potom teoretičara i kritičara, Đilasovo književno i teorijsko djelo postaje povod za nastanak pojedinih tekstova. U tom pogledu, od nesumnjivoga značaja su studije Vasilija Kalezića, koji je još sredinom sedamdesetih godina prošloga vijeka nedvosmisleno istakao značaj Milovana Đilasa za razvoj prilika na književnoj ljevici. Imajući to u vidu, ali i činjenicu da se u nekim od najpoznatijih antologija međuratne proze nijesu našle Đilasove međuratne priče (poput antologije Milorada Stojovića), te da je knjiga s ranim pripovetkama Milovana Đilasa štampana tek 2000. godine (priređivač Branko Popo­vić), nameće se potreba da se međuratna pripovijetka Milovana Đilasa sagleda s aspekata savremenih tumačenja književnosti, naročito pro­ze, u dosluhu s drugim poddisciplinama nauke o književnosti.

Vladimir Vojinović

2 na zalihi

Kategorija:

Uveče je mladi ranjeni učiteljac ispričao o starcu Miliji: došao starac, izmolio glavu i čibuk iz šanca, a ono – pa pravo u čibuk, prekine mu ga na dvoje. Naljutio se starac – pomolio se do pojasa da vidi otkud to. Pucao je dugo i sve više se po­maljao dok ga najzad nije izrešetao mitraljez. Jaglika je i tada zakukala, ali nekako drukčije, tvrđe, tiše. Petrana je ćutala, kao svaka žena, osobito starija, koja ne treba da žali svoga muža pred drugima. Samo joj se krupno naborano lice još više na­boralo i smanjilo se.

Poslije nekoliko dana vraćala se naša vojska u dugim redo­vima: pukao je glas da je palo Cetinje.

Bilo je jutro i grijalo je toplo sunce, kao u proljeće. Snijeg se topio, šaputale su strehe i drveće, kapljući srebrnim kapljicama.

Jaglika me uzela za ruku i pošla sa mnom na drum. Bilo mi je prijatno uz njeno toplo, čvrsto bedro.

Vojnici su još od rane zore prolazili raskaljanim drumom. Često bi se njihov dugi niz prekidao, zbili bi se u gomilu, ali se nije čula ni riječ, ni uzdah, samo je sunce grijalo, topilo sve.

Mi stadosmo na brijeg.

Blatnjava, poderana, sumorna, u surim kostretnim i mr­kim vunenim kabanicama povlačila se crnogorska vojska. Puš­ke su im svima bile o ramenu, ali ljudi kao da ih nijesu ni osjećali – niti su im bile lake niti teške.

Stajali smo na brijegu i Jaglika me pribijala sve čvršće uza se. Najzad se uže ljudi svrši na dnu sela, za njim se kao bra­na vukla velika crna gomila. Primače se i ona: krdo govedi, glibavo, umorno, tužno mučući, izmiješano s ljudima, mirno se vuklo uz put. Ovi ljudi su bili razjareni: udarali su ljutito stoku kundacima od pušaka. Psovali su i kleli. Žut, krupan vo je hramao i zaostajao. Dežmekast, plav, mlad vojnik mu pritr­ča i udari ga, ali se vo ne požuri. Vojnik pocrvenje od ljutine tako jako, da se meni učini kao da mu i kosa planu crvenim požarom. On skide pušku i okrenu je volu među oči. Marvin­če stade kao da se sprema da preživa i kao da je jedva čekalo da ga zaustave. Puška opali, ali nekako tanko, jedva čujno. Vo kleknu na prve noge i prevali se kraj puta.

Prođoše i oni i seosko polje osta iza njih, svijetlo, glatko, s blatnjavim drumom po sredini, – ranom iz koje teče crna krv. Pomoli se još jedno oveće uže ljudi, ali se njemu vidio kraj.

Jaglika me više nije držala za ruku, ni pritezala uza se, kao da je zaboravila na mene. Ljudi su prolazili ćutke a ona ih je zagledala očima koje kao da su se sve više topile na suncu, ob­zirala se niz njihov niz kao da ih broji. I kad više ne bi nikoga, ona je još dugo stajala tako, gledajući niz pusti drum, niz blje­štavo polje, – brojeći da ne nabroji, čekajući da ne dočeka...

(Odlomak iz priče Na puškomet od Mojkovca)

Dodatne informacije

ISBN

978-9940-768-03-4

Žanr

pripovijetke

Jezik

crnogorski

Obim

591 str.

Povez

meki

Godina

2019.

O autoru

Milovan Đilas – Đido bio je pjesnik, pripovjedač, romansijer i prevodilac, osnivač novina i časopisa i njihov urednik, publicista i politički mislilac, revolucionar, ratni komandant, državnik i diplomata, disident i politički zatvorenik. U svijetu je smatran za jednog od najznačajnijih istočnoevropskih disidenata i kritičara komunističkog sistema. Najcitiraniji je i jedan je od najprevođenijih jugoslovenskih autora. Nova klasa, studija u kojoj analizira komunistički poredak i ideologiju, objavljena prvi put u Sjedinjenim Američkim Državama 1957, prevedena je na više desetina jezika u ukupnom tiražu od preko tri miliona primjeraka i od ovlašćenog Oksfordskog foruma proglašena 1995. jednom od sto knjiga koje su najviše uticale na kulturu Zapada druge polovine dvadesetog vijeka (tačnije, od kraja Drugog svjetskog rata).