Foto: BarInfo
Centralna promocija monografije “Žene iz grada bez vratî – (Ne)zaboravljene Baranke XX vijeka“ književnika, novinara i publiciste Željka Milovića, za koju je, očekivano, vladalo izuzetno veliko interesovanje, pretvorila se u istinski praznik druženja Barana na način koji je bio uobičajen prije nekoliko decenija, spontano i iskreno, piše portal BarInfo.
Ovu knjigu je publikovala barska izdavačka kuća „Mediteran Multimedia“, na čak 386 strana, uz 352 fotografije koje su, većinom, premijerno prikazane javnosti.
Riječ je o trećem tomu edicije, čiji je simbolični naslov iz 2019. godine ukazivao na priču o „običnim“ ljudima koji su oblikovali grad na sasvim poseban način, kroz moralne norme drugačije od današnjih. U novom djelu, uz preformulisan naslov „Žene iz grada bez vratî“, životne su priče 45 žena raznih profila – od predsjednica Opštine, konobarica, košarkašica, glumica, naučnih, medicinskih radnica, ratnih heroina te tragičnih žrtava istog rata, do onih koje su sopstveni život podredile opštedruštvenim interesima i onih koje je ljubav dovela iz dalekih zemalja u grad pod Rumijom.
Foto: BarInfo
“Ono što čini nezaboravnim ‘Žene iz grada bez vratî’ su njihove lične istorije i borbe, kojim su gradile bolji, napredniji svoj mikro svijet/život, istovremeno i Bar i Crnu Goru, a da možda i nisu bile svjesne veličine svojih podviga. Svaka od njih ugradila je dio sebe za ambijent i društvo u kojem živimo“, kazala je, između ostalog, u uvodnom obraćanju istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović i rukovoditeljka Zavičajnog muzeja Bar, istakavši da su te žene “živjele za svijet bez vratî, bez nasilja, nepravdi, predrasuda, bez diskriminacija, za svijet slobodnih svjetonazora, u kojem neće biti potrebno pisati zasebne knjige posvećene ženama, jer će one biti jednako poštovane kao i muškarci”.
Foto: BarInfo
Dobrodošlicu na promociju “novog djela iz ‘majstorske radionice’ Željka Milovića” poželio je moderator večeri novinar Radomir Petrić.
“Milović jeste književnik, poeta, novinar i publicista, ali je prije i iznad svega čovjek koji neizmjerno voli ovaj grad. Svojim djelom on odaje počast svemu što Bar čini mjestom u kojem je zaista privilegija živjeti”, istakao je Petrić, dodavši da će pokušati da “riječju i slikom dočaraju zašto je njegovo novo djelo interesantno, veliko i vrijedno, ujedno kao pisani spomenik Barankama XX vijeka ali i sentimentalni vodič u ‘ono vrijeme’ koje, kada o njemu pričamo, uvijek kod nas izazove sreću i sjetu”.
Na značaj ove monografije u svom obraćanju publici ukazao je mr Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske.
“Sve ličnosti su stavljene u adekvatan društveni kontekst tog vremena, pri čemu se autor ne zadržava samo na portretisanju 45 žena, već sadržaj knjige katkad ima i duže pasaže o precima i potomcima, na osnovu čega dobijamo širu i kompleksnu sliku socijalne istorije Bara, od knjaževine Crne Gore do skoro današnjih dana. Crnogorska literatura, a prije svega potomci ovih žena, zahvaljujući posvećenosti i entuzijazmu autora, dobila je kvalitetnu publikaciju, s obzirom da je on godinama tako prilježno sakupljao i ubacivao rasute podatke, i na taj način uspio u veoma teškom naumu, tj. nije dozvolio da na ove znamenite žene padne veo zaborava“, objasnio je mr Jovović.
Foto: BarInfo
On smatra da je trećom knjigom o nezaboravljenim ličnostima našeg grada, Milović “pokazao veliki radni angažman i intelektualni kapacitet da se uhvati u koštac sa materijom, koja samo naizgled djeluje jednostavno”. Apostrofirao je da je autor sam odlučivao koje ličnosti će se naći u ovom izdanju, te da nije napravio “romansiranu biografiju žena, već je na mnogim mjestima eksplicitno ukazao na teške lične i porodične sudbine žena koje su, uprkos svemu, nastavile da se bore za bolju budućnost”.
Foto: BarInfo
Tokom večeri, zanimljive ali i dramatične detalje iz njihovih života, ispričali su potomci žena o kojima je Milović pisao u ovoj knjizi, kao i oni koji su ih poznavali. Bilo je riječi i o „tihim, ženama iz sjenke“ koje bi trebalo da se nađu u nekoj narednoj ediciji, a koju bi, kako je kazala spisateljica Tanja Sekulić, “Željko Milović morao da napiše”.
Foto: BarInfo
O svojim pretkinjama govorili su i Igor Gojnić, Jelena Čejović, Mišo Brnjada, Bato Omerbašić i Peko Pukić. Putem video poruka obratile su se prof. dr Ana Đorđević Dikić, kao i časne sestre Svetog Križa iz Đakova, koje su decenijama radile u bolnici u Starom Baru.
Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević govorio je sinoć u dvojakoj ulozi – kao potomak dvije heroine ovog djela – prababe Joke i babe Savete, ali i kao “neko ko je prepoznao trud i napor autora da zaštiti od zaborava ono što je baština i treba da se sačuva”.
Foto: BarInfo
“Moj prađed Marko Sekulić, borac iz tri rata, uvijek je bio spreman da se odazove pozivu da brani državu, formira odred u Mikulićima, a s druge strane, baba Jovana, kako su je zvali Joke, da pokuša da održi porodicu na okupu. Nije to bio nimalo lak zadatak. U izvodu iz matične knjige vjenčanih je upisano da je Joke bila domaćica, da je Marko bio zemljoradnik. Ja sam ponosan na činjenicu da sam potomak jedne domaćice i zemljoradnika. A posebno sam ponosan na činjenicu da u mojim venama teče krv Sekulića. Joke je bila obična žena, ali ostaće upamćena po neobičnom činu, ali i privilegiji. Tokom ratova u kojima je Marko učestvovao, ona je više puta bila primorana da svjedoči užasnom činu okupatora – da stoji ispred kuće i posmatra kako njihovo ognjište pale. Međutim, kao hrabra žena, upravo zbog tog čina je i dobila privilegiju, o kojoj sam saznao od Željka Milovića, a to je da je u gradskom Muzeju izložen ‘ausweis’ (propusnica), koju je dobila od strane komandanta da može da ide suprugu Marku u partizane, baš tako je i napisano”, ispričao je Raičević.
On je istakao da je imao čast i privilegiju da živi uz babu Savetu koja je preminula u 98 godini: “I dan-danas nastojim da primjenjujem ta neka pravila života koja je ona nametnula”.
Foto: BarInfo
Sredstva za nastanak knjige obezbijedila je Opština Bar, uz donacije privrednih subjekata i žitelja.
“Nakon uspješne prve dvije edicije, Željko je došao na ideju, koja je mislim, potekla od uvažene dr Gine Masoničić, da napiše knjigu i o znamenitim ženama Bara. Aplicirao je za podršku projektima NVO. Ta ideja se uklopila u oblast koju smo podržavali te godine. Ali, očigledno ni ta podrška koju smo obezbijedili, nije bila dovoljna, već je i ova knjiga doživjela sudbinu prethodne dvije – da Bar mora još jednom da pokaže taj izraziti stepen solidarnosti i pomoći onda kada je najpotrebnije. Naša ideja je da iskoristimo mogućnost da dio izdanja poklonimo našim najmlađim sugrađanima, lučonošama, svima koji će znati da cijene ono što Željko vrijedno sakuplja, a što je zaista svjedok jednog vremena”, zaključio je predsjednik Raičević.
Foto: BarInfo
Na kraju promocije, obratio se i autor Željko Milović, čije je izlaganje više puta bilo prekidano aplauzima publike.
“Napisati ovu knjigu bilo je deset puta teže nego prve dvije iz ove edicije. Kad dođete u bilo koju familiju, svako će vam reći kako je đed bio heroj, kako je sve živo znao da uradi, a da o babi i prababi ne znaju baš ništa, makar one bile i profesorice univerziteta. Nekako se podrazumijevalo da su one tu, stalne. A u suštini, to je bio jedan od dokaza da je u Crnoj Gori uvijek, i u Baru naravno, svijet odnosno porodica počivala na ženama i da je žena bila taj stub familije, ali zaklonjeni, koji se ne vidi baš najbolje, noseći stub koji je bio skriven, što, naravno ne znači da su ih muškarci manje voljeli. Naprotiv, Crnogorci su imali kult majke, sestre… kult žene… samo što je ovaj posljednji bio malo ‘skriven’”, pojasnio je Milović i zahvalio svima koji su pomogli u izradi knjige.
Foto: BarInfo
Žene u Baru, po njegovom mišljenju, počinju da se uključuju kao učesnice u društveno-političkom životu tek 60-ih, 70-ih godina prošlog vijeka.
“Do rata ih nema nigdje, a u ratu one ustaju i bore se rame uz rame sa muškarcima, ginu, i vojuju, i za zemlju i za svoja prava. Nakon rata, one podižu zajedno sa muškarcima zemlju. Odjedanput dolazi direktiva AFŽ-a da se on gasi, a položaj žena prelazi u dužnost Saveza socijalističkog radnog naroda. Tada se formira jedna slika žene koje se do danas nismo oslobodili – žena uspješna na poslu, radna, lijepog izgleda, ali primarno majka i supruga. Tek kad završi posao kući, može ići duhovna i poslovna nadgradnja”, naveo je Milović.
U narednom periodu, autor ima u planu više zanimljivih projekata.
“U opasnosti da me proglase ne baš uračunljivim, moram da kažem da će ove godine izaći čak četiri moje nove knjige o Baru, ne zato što sam bio naročito vrijedan, nego su se tek sad sa izdavačima stekli uslovi za njihovu objavu. Promocija knjige ‘102 godine vrtića u Baru’ biće upriličena 25. maja, onda izlaze ‘Štampani mediji u Baru’ – knjiga koja prati genezu lokalnih štampanih medija i njihov odnos sa zajednicom od početka XX vijeka do danas, i na nju sam izuzetno ponosan, i kao posljednja, krajem godine izlazi knjiga o 100 godina FK ‘Mornar’, ali ne kao istorijat, već kao priča o fudbalerima, dešavanjima na terenu i oko njega… Ovdje je iznijeto da bi trebala da se napiše još jedna knjiga o ženama, ali ja bih sad malo da ‘skalam’ i da se ubuduće posvetim pisanju o mojoj drugoj usko stručnoj oblasti – muzici. Kad smo već kod muzike, vraćamo ekipa i ja, stari dug iz osamdesetih – izaći će CD sa pjesmama iz tih godina”, najavio je Milović.
