“O međuratnom stvaralaštvu Milovana Đilasa nije se pisalo u dovoljnoj mjeri. Ukoliko se izuzme tekst Đilasove rane pripovetke Branka Popovića (predgovor knjizi Rane pripovetke: 1930-1940), koji je uz neznatne izmjene štampan u više crnogorskih i srpskih glasila (posljednji put u jednoj od serijskih publikacija CANU), onda postaje jasno da se tom etapom Đilasova stvaralaštva niko nije studioznije bavio. Jedan međuratni prikaz Đilasove pripovijetke Momci posle rata, nekoliko kratkih iskaza u tekstovima međuratnih glasila koji govore o pripovjedačkoj eruptivnosti i poslijeratne sporadične izjave istoričara književnosti i tipologa proze – sve je što se od domaćih autora moglo pročitati o Đilasovim ranim pripovijetkama. Slobodan Ž. Marković je u pomenutom tekstu, objavljenom u Glasniku CANU, u nekoliko pasusa proslovio o Đilasovoj međuratnoj prozi, Vasilije Kalezić je u svojim studijama o istoj pisao uopšteno i bez ambicija da prodre do svih slojeva tog pripovjedačkog postupanja, a nedavno je (2005) objavljena i studija Đilasova umjetnička proza Ilije Lakušića, bez stranica posvećenih međuratnim pripovijetkama. Slično je i sa zbornicima radova o Đilasovom životu i djelu, koji u fokus svoga istraživanja ne dovode taj segment Đilasove zaostavštine.”
Vladimir Vojinović, Milovan Đilas u međuratnoj književnosti