Foto: Komuna
Časopis Komuna osmi put dodijelio je tradicionalne nagrade za doprinos očuvanju identiteta i afirmacije kulturno-istorijske baštine Crne Gore. Ove godine Godišnju nagradu ravnopravno dijele Vladimir Jovanović i dr Aleksandar Radoman, dok su Specijalne plakete zavrijedili dr Goran Sekulović i Portal revije Fokus iz Njujorka.
U ime Vladimira Jovanovića, koji je bolestan, zahvalila se i primila nagradu u njegovo ime kćerka Talija. U ime portala Fokus iz Njujorka specijalnu plaketu primila je njihova dopisnica Svetlana Peruničić.
Odbrana crnogorskog multikulturnog identiteta danas je moralni imperativ, jer ako ne odbranimo kulturu, zaista se postavlja pitanje da li ćemo imati išta više da branim, kazao je dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, dr Aleksandar Radoman, jedan od laureta Godišnje nagrade časopisa Komuna, na svečanom uručenju nagrada.
On je rekao da mu je osobita čast da se obrati u ime ovogodišnjih laureata nagrade Komuna.
“Čast je utoliko veća što sam se našao na spisku dobitnika ovoga cijenjenog priznanja zajedno s izuzetnim istraživačem i publicistom Vladimirom Jovanovićem, čiji su članci i knjige tokom potonje decenije označili krupni iskorak u sagledavanju crnogorske crkvene, političke i kulturne istorije”, dodao je on.
Duže od jedne decenije časopis Komuna, ocjenjuje Radoman, predstavlja primjer kako pažljivo osmišljeni i seriozno utemeljeni izdavački poduhvat na planu prezentacije i valorizacije kulturnoistorijske baštine Crne Gore može nadomjestiti prostor koji do dana današnjeg nijesu na adekvatan način pokrile ni državne ni nacionalne kulturne institucije.
“Visoki kriteriji i obezbijeđeni kontinuitet produkcije pokazatelj su kako i u naše vrijeme trudom neumornih entuzijasta od zaborava bivaju otrgnuti najvredniji segmenti naše kulturne baštine. Koliko god taj primjer bio za divljenje, istovremeno je i gorko upozorenje da smo kao društvo omanuli na planu izgradnje institucionalnih kapaciteta za očuvanje i promociju kulturne baštine.
U onome što je primarna misija časopisa Komuna i u onome što je najuži opis ove nagrade, ali isto tako i u ostvarenjima koja su ove godine zavrijedila nagradu izdvaja se nekoliko ključnih riječi. U prvome redu – kultura i tradicija”, kazao je Radoman.
U ovakvim se prilikama, dodaje, neizostavno priśećamo riječi koje se pripisuju velikom državniku Vinstonu Čerčilu koji je, kako priča kaže, u najtežim trenucima Drugoga svjetskoga rata odbio prijedlog da se odbrana Britanije osnaži tako što će se sredstva za kulturu preusmjeriti u vojne svrhe, riječima: „Ako žrtvujemo kulturu, šta nam ostaje da branimo u ovom ratu?“
“Danas, kad se crnogorskim ulicama kotrljaju pozivi na genocid, kad se svakodnevno krše ustavne vrijednosti građanskoga i sekularnoga društva, kad se nad onim nacionalnim i vjerskim zajednicama koje nijesu po volji Beogradskoj patrijaršiji kao vrhovnome društvenom arbitru vrši otvorena diskriminacija i segregacija, kad s najviših državnih pozicija ne stižu osude otvorenog širenja mržnje i promocije klerofašizma već prijekori onima koji se usude ukazati na njih, kad živimo neozvaničeni hibridni rat čiji je cilj destrukcija temeljnih vrijednosti jednog multikulturnog društva, možda je pravo vrijeme da se zapitamo što mi to zapravo branimo”, poručuje on.
Antropolog Kliford Gerc, podsjeća Radoman, definisao je kulturu kao shemu značenja oličenih u simbolima, koja se prenosi s koljena na koljeno, sistem naslijeđenih pojmova izgrađenih u simboličkim oblicima, pomoću kojih ljudi saopštavaju, ovjekovječavaju i razvijaju svoje znanje o životu i životne stavove.
“Kulturu svake države i naroda čini ono što je stvoreno tokom vjekova u dinamičnim procesima stvaranja i razmjene materijalnih i duhovnih činilaca društvenoga života. Nijedna kultura nije ostrvo pa ni ono što čini sadržaj crnogorske kulture ne može biti na pravi način sagledano niti vrednovano izgube li se iz vida istorijski, kulturni i civilizacijski stratumi koji je čine – od onih paleobalkanskih, slovenskih, mediteranskih, kao i onih obilježenih uticajem dvije velike monoteističke religije – hrišćanstva i islama. U vjekovnim procesima izgrađivan je na ovim prostorima svojevrsni kulturni amalgam, koji je iznjedrio najdragocjenija iskustva naše interkulturalnosti, kakav je, recimo, krajinski kult Svetoga Vladimira, kao interreligijski kult, poštovan sve do u naše doba. I pogažen od onih koji Crnu Goru vide kao jednoobrazni, jednovjerski i jednonacionalni rezervat mržnje”, istakao je Radoman.
Tradicija koja je baštinila polilingvizam i poliglosiju, koja u sebi sadrži iskustva pismenosti i na latinici i na glagoljici i na ćirilici i na bosančici i na arebici, osnova je, smatra Radoman, na kojoj bi se moralo graditi crnogorsko građansko i multikulturalno društvo.
“Umjesto razvijanja svijesti o bogatstvu kulturnoga pluralizma, danas se crnogorskome društvu s pozicija moći agresivno podmeće desničarska fantazma o navodnome narodnom pomirenju. Fantazma koju redovno, ma đe da se promoviše na zemljinom šaru, prati istorijski revizionizam i reafirmacija ideologije krvi i tla, te krajnje konsekvence svakoga poziva na brisanje različitosti i trijebljenja svih tragova dinamičnog društvenog pluraliteta. Ruku pod ruku s lažnom objavom pomirenja idu i sve bezočnije kampanje izmišljanja tradicije, kako je postupak ideologiziranih konstrukcija novih simboličkih praksi nazvao britanski istoričar Erik Hobsbaum. Nasuprot praksama koje proizilaze iz tradicijskog iskustva i nezaobilazni su segment kulturne pluralnosti društva, ove nove prakse, inicirane su s jasnim ciljem destrukcije interkulturalnog modela i proizvodnje novih identiteta. Riječ je, kako je to i Hobsbaum definisao, o svojevrsnom socijalnom inženjeringu”, ocijenio je on.
Radoman ukazuje da, kao što nas ubjeđuju da su nove ritualne prakse, pristigle u Crnu Goru u potonjih 20-ak godina zapravo naša „prava tradicija“ i dok nas ubjeđuju da je “mržnja prema Drugom obilježje tzv. tradicionalne Crne Gore, pred našim očima danas nestaju tragovi recentnog crnogorskog sakralnog graditeljstva, preziđivani i doziđivani u skladu s uzusima nečijih drugih arhitektonskih tradicija, za koje nam govore da su naše”.
“Za kulturnu aproprijaciju nije bilo dovoljno što je sramnim tzv. Temeljnim ugovorom preko 50 km2 državne teritorije i sva pripadajuća sakralna baština poklonjena Beogradskoj patrijaršiji, već je potrebno temeljno izmijeniti njen lik i zatrijeti crnogorsku kulturnu memoriju. Samo tako „izmišljene tradicije“ dobiće priliku da se ustale kao osnova novog identiteta, pročišćenog od svih civilizacijskih slojeva naše tradicije i kulture i svedenog na uniformnost svetosavske doktrine iznikle iz najmračnijih tradicija naci-fašizma”, kazao je Radoman.
On je naglasio da je pred ovom generacijom krupni izazov – “hoće li naša multikulturalna tradicija opstati kao zaloga otvorene, pluralne zajednice ili „šaptom pasti“ pred agresivnim naletima kleronacionalističkih falangi”.
“Odbrana crnogorskog multikulturnog identiteta stoga je danas moralni imperativ. Jer – ako ne odbranimo kulturu, zaista se postavlja pitanje da li ćemo imati išta više da branimo”, poručio je on.
Na kraju, Radoman se zahvalio žiriju nagrade Komuna na ukazanoj časti, potom njegovim izdavačima – Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i Crnogorskome PEN centru, kao i uredniku njegove knjige Adnanu Čirgiću, koji je u svim fazama nastanka monografije “svojim znanjem i autoritetom doprinio njezinu oblikovanju”.
U ime osnivača, izdavača, uredništva i redakcije obratio se Amer Ramusović i rekao da je vrlo moguće da se Komuna ugasi.
“Činjenica da na konkursu Ministarstva kulture i medija za kulturno umjetničko stvaralaštvo nismo dobili ni cent, jer po mišljenju Komisije nismo zavređivali pažnju iako smo postali relevant, jedinstven neprofitni časopis ne samo u Crnoj Gori, nego u regionu”, rekao je on.
Medijator na dodjeli nagrada bio je Dragan Mitov Đurović, a svečanost su uljepšali učenici muzičke škole za talente “Andre Navara”.