Foto: Fokalizator

Otvaraš telefon. Prva misao: “Ko danas pati, da mu ja to lajkom olakšam?”
Feed gori. Obavijesti sevaju. #Solidarnost #PravdaZaSve #PodrškaNjoj
Klikneš. Lajkuješ. Podijeliš.
I gle čuda: mir u duši. Kao da si lično otišao da doneseš pomoć. Ili barem ćebe.

Jer sad si dio talasa. A znaš šta kažu za talas: on briše tragove. I grižu savjesti.
Do sljedećeg talasa.

U međuvremenu spokoj. Tvoje ime ponosno stoji ispod objave.
Tvoj profil svijetli. Ikona si empatije.
Broj pregleda raste, a s njim i tvoja uvjerenost da si nešto veliko uradio.
Jer, ako nije online, da li se uopće desilo?

Ali jesi li stvarno?

Jer, ruku na srce, rijetko ko provjeri jesi li zaista pomogao.
Rijetko se javi neko i kaže:
„Hvala ti, tvoj story mi je napunio frižider.“
Ili:
„Tvoj repost me izbavio iz nevolje.“

Najčešće, sve se svede na broj.
Broj lajkova. Broj komentara. Broj puta kad si uspio da izgledaš kao da ti je stalo.
Perfektan učinak. Bez znoja, bez muke, bez ustajanja iz kreveta.

Tako postaješ aktivista u ogledalu.
Srcem kliknuo, rukom ništa pomjerio.
Jer danas je moderno biti angažovan, ali bez smetnji u rasporedu.

Podržati? Naravno.
Uraditi nešto? E, to je već radikalizam.

Reći nešto? Može.
Ali ne previše. I, molim te, bez detalja.

Kad svijet gori ti pustiš priču sa laganom muzikom u pozadini.
Kad neko padne ti ostaviš emoji tuge.
Kad neko umire ti zapališ virtuelnu svijeću i nastaviš skrolati.

Jer aktivizam je postao estetika.
Savjest dodatak opisu profila.
Nosiš je kao digitalni broš. Klikneš kad treba. Ukloniš kad dosadi.

Zato oprostite.
Možda ovo zvuči pregrubo.
Možda ti je stvarno lakše napisati “solidariši se” nego se pojaviti tamo gdje gori.
Lakše je otipkati nego potrčati.

Ali prava savjest ne staje u status. Ne staje u hashtag.
Ona se ne broji po reakcijama, već po reakcijama na stvarnost.

Danas svi žele da izgledaju svjesno i savjesno.
Malo ko želi da djeluje. Jer djelovanje ne dobija notifikacije.

Dok ti dijeliš objavu – neko dijeli zadnji zalogaj.
Dok ti ostavljaš srce – neko ga doslovno gubi.
Dok ti ostaviš “vatricu” – neko gleda svoju kuću kako gori.
Ali nema veze. Važno je da ti izgledaš angažovano.

Jer savjest više ne ide u dubinu.
Ide u algoritam.

Dijeli dalje.
Spasi svijet.
Bez da ustaneš. Bez da se uprljaš.
Samo pazi da ti ne ispadne telefon.