Foto: privatna arhiva
I
Što mi, zapravo,
znamo o jabukama?
Znamo ponešto
o njihovim vrstama,
o sjemenu, drvetu
i o plodu.
II
Ali, što suštinski
mi znamo o njima,
o njihovom unutrašnjem životu,
o sujevjerju jabuka?
III
Nikada
niko nije načinio
tačan rodoslov jabuke.
IV
Kada je Akila Pontski
preveo Stari zavjet
s hebrejskog na grčki jezik
drvo jabuke postade
drvo znanja od dobra i zla.
V
Prva jabuka
koja je ničim izavana
ljosnula o tlo
počela je da vjeruje u sve i svašta.
VI
Jabuka
ne pada daleko od stabla.
Znao je to i Isak Njutn.
VII
Znao je još nešto:
ona uvijek pada
pravom linijom ka tlu.
Ali nije znao zašto.
VIII
Ostalo je istorija.
U međuvremenu jabuka
uobrazi štošta
postavši razlogom
Njutnovog otkrića.
IX
Jabuke još vjeruju
da pad ne predstavlja plod
slučajnosti –
ona je pala namjerno,
da prosvijetli Ser Isaka.
X
Isprva sve jabuke
bijahu zelene.
Onda se dogodilo nešto
o čijem uzroku ne znamo mnogo.
Zelene su jabuke
vremenom počele da žute.
XI
Kada je Dionis
ponudio Afroditi jabuku,
jabuka je pocrvenjela.
XII
Trojanski rat
(o kojem znamo
onoliko koliko nam je
slijepi Homer objelodanio)
izbio je zbog
jedne jedine jabuke.
Istina, zlatne.
XIII
Helena, boginjo!
Kažu da je zlato besmrtno,
i alhemija nepogrešiva.
XIV
Neki nevaljalac, valjda,
ubijedio je jabuku
da čovjeku može produžiti život.
Mnogi su od tada
povraćali jabuke
u ludoj želji za vječnošću.
XV
Što mi, zapravo,
znamo o jabukama?
Znamo ponešto
o njihovim vrstama,
o sjemenu, drvetu
i o plodu.
XVI
Ali, što suštinski
mi znamo o njima,
o njihovom unutrašnjem životu, o sujevjerju jabuka?
Festival generisane poezije
I
Kažu da će vještačka inteligencija
uskoro ispisivati naše pjesme
toliko precizno toliko proživljeno
da jedan pjesnik uopšte više
neće morati da pati
ili zapravo uopšte
neće morati da postoji
II
U stihove kojima smo
više naslutili nego rekli
kompjuter će unijeti ispravke
tamo gdje je zadrhtala olovka
program će izvršiti komandu
mirno kao ruka
koja vezuje omču
III
Naše će postojanje svesti
na proste fiziološke potrebe
upregnuće softvere
i od njih načiniti prvoklasne
arheologe jezika
našim pjesmama nadjenuće
sasvim druga imena
pred našim očima stvaraće poeziju
koju nećemo znati da pročitamo
IV
Već zamišljam računare
nakon Festivala generisane poezije
kako u kavani ispijaju pića
raspravljaju o Danteu i Njegošu
drže duge besjede
o trubadurima i prozodiji
onako pijani ismijavaju sonet
i patriotsku poeziju
Neizust
Struje ti kroz ždrijelo
ognjeni glasovi
u koritu ih
pod jezikom
utapaš
Nabujale vode
pomodrele usne
na ušću ti
neizust
pritoka
