Foto: Demir Bulić
I
Što mi, zapravo,
znamo o jabukama?
Znamo ponešto
o njihovim vrstama,
o sjemenu, drvetu
i o plodu.
II
Ali, što suštinski
mi znamo o njima,
o njihovom unutrašnjem životu,
o sujevjerju jabuka?
III
Nikada
niko nije načinio
tačan rodoslov jabuke.
IV
Kada je Akila Pontski
preveo Stari zavjet
s hebrejskog na grčki jezik,
drvo jabuke postade
drvo znanja od dobra i zla.
V
Prva jabuka
koja je ničim izazvana
ljosnula o tlo,
počela je da vjeruje u sve i svašta.
VI
Jabuka
ne pada daleko od stabla.
Znao je to i Isak Njutn.
VII
Znao je još nešto:
ona uvijek pada
pravom linijom ka tlu.
Ali nije znao zašto.
VIII
Ostalo je istorija.
U međuvremenu jabuka
uobrazi štošta,
postavši razlogom
Njutnovog otkrića.
IX
Jabuke još vjeruju
da pad ne predstavlja plod
slučajnosti-
ona je pala namjerno,
da prosvijetli Ser Isaka.
X
Isprva sve jabuke
bijahu zelene.
Onda se dogodilo nešto
o čijem uzroku ne znamo mnogo.
Zelene su jabuke
vremenom počele da žute.
XI
Kada je Dionis
ponudio Afroditi jabuku,
jabuka je pocrvenjela.
XII
Trojanski rat
(o kojem znamo
onoliko koliko nam je
slijepi Homer objelodanio)
izbio je zbog
jedne jedine jabuke.
Istina, zlatne.
XIII
Helena, boginjo!
Kažu da je zlato besmrtno,
i alhemija nepogrješiva.
XIV
Neki nevaljalac, valjda,
ubijedio je jabuku
da čovjeku može produžiti život.
Mnogi su od tada
povraćali jabuke
u ludoj želji za vječnošću.
XV
Što mi, zapravo,
znamo o jabukama?
Znamo ponešto
o njihovim vrstama,
o sjemenu, drvetu
i o plodu.
XVI
Ali, što suštinski
mi znamo o njima,
o njihovom unutrašnjem životu, o sujevjerju jabuka?
