Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

PODGORICA – Književni program „Bookiranja“ je u Book Caffeu nastavljen prvog dana promocijom romana „Uputstvo za rušenje“ albanske autorke Jonile Godole, s kojom je razgovarala Dragana Erjavšek, a o knjizi je govorio i Vladimir Vojinović.

Premda se bavi kompleksnim političkim i istorijskim temama, Erjavšek je ocijenila da djelo odlikuju živi likovi sa svim svojim slabostima, strahovima, zabludama i kontradikcijama. Kako je kazala, radnja se neprestano kreće između prošlosti i sadašnjosti kroz specifičan spoj dokumentarnog i fiktivnog, prožet arhivskom građom, fotografijama i svjedočanstvima.

– Čitalac se osjeća kao istražitelj koji pokušava da sastavi slagalicu iz fragmenata, ali nijedan od njih ne garantuje konačnu istinu. Politički sistemi u romanu nijesu predstavljeni samo kao apstraktne ideologije, već kao sile koje proždiru pojedinca i čitavu naciju. Iz teksta proizlazi pesimističan zaključak da nijedan sistem nije savršen, već da se razlikuju samo po tome koliko su ljudi voljni da im se potčine – kazala je Erjavšek, dodajući da roman otvara prostor za duboko promišljanje trauma totalitarnih sistema koje nijesu nestale, već su iznova oživjele.

Govoreći o nastanku romana, autorka Jonila Godole prisjetila se prelomnih istorijskih događaja u Albaniji od 20. februara 1991. godine i rušenja simbola komunističkog režima.

– Iako sam u to vrijeme imala 16 ili 17 godina, istorijski trenuci nas brzo primoraju na zrelost. Čitav svijet je gledao te snimke i fotografije, a ja sam kao mlada novinarka ubrzo upoznala ljude koji su bili direktni učesnici – navela je Godole.

Ona je objasnila da je ključni podsticaj za pisanje knjige uslijedio tri decenije kasnije, dok je pripremala izložbu u Nacionalnom arhivu Albanije povodom 30. godišnjice pada režima. Dobivši pristup arhivskoj građi, naišla je na hiljade pisama i telegrama koje su građani, vojnici i učenici slali Politbirou tokom 1991. godine.

– Među tim pismima pronašla sam telegram iz Sarande sa 25 potpisnika, među kojima je bilo i ime moje drugarice iz školske klupe. Tada sam se zapitala: šta je zvanična verzija događaja, šta govore mediji, a šta je privatna, lična verzija ljudi koji su tome svjedočili? Tako je započelo istraživanje koje je trajalo pet ili šest godina – istakla je Godole.

Autorka je otkrila i zanimljiv detalj da je dio romana napisala upravo tokom boravka u Crnoj Gori, u intenzivnom stvaralačkom procesu koji je trajao danima. Govoreći o suštinskoj poruci romana, Godole je naglasila da istorijski događaji nikada nemaju samo jedno sjećanje.

– Svi ljudi koji posmatraju isti trenutak pamte ga na drugačiji način. Svako ima svoju verziju, svoje razloge, svoje strahove i dijelove priče koje prećutkuje. Upravo iz tih različitih perspektiva i prećutanih istina izranja ovaj roman – zaključila je Jonila Godole.

Glavni urednik izdavačke kuće „Fokalizator“ Vladimir Vojinović osvrnuo se na važnost prevođenja i objavljivanja savremene albanske književnosti, naglasivši da ovakvi romani pomažu boljem međusobnom upoznavanju i razumijevanju kultura u regionu. Odgovarajući na pitanje zašto su devedesete godine i dalje snažno prisutne u regionalnim političkim i društvenim narativima, Vojinović je ponudio sažet odgovor: „Zato što nikada nijesmo uspjeli da osudimo zločin.“

Govoreći o strukturi i umjetničkom dometu romana, Vojinović je riječ o umjetničkoj igri, kojoj je argument rušenje spomenika Envera Hodže i promjena sistema u Albaniji 1991. godine, ali da je srž romana pad protagoniste, njegova neuspjela potraga za identitetom jedne žene.