Foto: privatna arhiva
ruke žive potpuno zasebno
od palca do malog prsta trista
svjetlosnih godina
izdvajaš se obilaziš
unutrašnjost dlanova
u lakim cipelama
ti si odjek na drugoj strani
sunovrat s opne usana
u prigodno vrijeme
male opsade krijemo
pod jezikom
mi smo besmisleni
po potrebi
ugazili rijeku do
pupka aorte usne
odbačeni rudiment mulja
u njemu
patuljasto drvo
i tu moram da ostanem.
gdje se ništa ne osjeća
– u neopisivu radost
tako ili na neki drugi način.
Sigurna ženska kuća
Otu Vajningeru
hitaju
grčke
kočije
Herine ćerke
pionirke distopije
bičuju konje
Tanatos lakira
nokte Eros
privezan za krevet Haos mu
spava
u krilu /upišao gaće/
Afrodita primila
klasu tu su:
erudite tijela askete duha pionirke distopije
bjelina mliječnog
puta stane u
zalogaj
kroz šminku cure
hromozomi
polivinilhlorid
bitniji od vazduha
izlozi bordela
diznilend
neiskusne biraju
crnca
zovu ga Otelo
/o,telo/ igra
riječima
igra revolverom
na dan odluke
/efektan poraz/
Švarcšpanierhauze Tanatos dodaje
pištolj metak i Missa Solemnis
u kući
gluvaća
postaješ:
la cause célébre ti si:
mrtav
sanjaš:
bježiš one te stalno
hvataju
u zagrljaj.
Razvratni medeni mjesec
I jednoliko hotela i
jurimo da
da slavimo stalan mjesec
što postoji čitave noći
ali nas nije briga i
mi jurimo u hotele
razvratni je medeni mjesec
a niko ne obraća pažnju
na satelit
ljubavnici su
astronauti
kako li je užasno biti
tako nesvjestan
ljepote svoga položaja.
Prijatelj
Znam
stopiraću million milja
da bih sreo prijatelja
koji isto kao i ja
neminovno ište
toplotu i stanište
znam
stopiraću million milja
da bih sreo prijatelja
preći pješčane dine
rječne rukavce
uspeti se na brda
zajebati geodetske institute
gledajući brojne koze na ispaši
možda nema mjesta
gdje ću sresti prijatelja
koji neće oštriti nož o
moja leđa
do tih koza na ispaši
prema kojima moj
nož već srlja
i izaziva takav osjećaj
uzvišenosti
nalik prijateljstvu.
Presuda
Duge uske daljine
razbijene o
nebosklon
presuda
približenje ogledala tu
tramvaj apsolutne stvarnosti
pod kojim su se tako lako bacali
pjesnici ljubavnici cvijeće
varljivo vječni snijeg
za gaziti osvojenu tu
čast neosvojivu
vrijednu isto toliko
koliko sunovrat
nad mladom šumom
u dolinu
među breze
u visokostabaoni trenutak
od korijenja uz stablo uznosi se
dizajn tvoje putenosti
kao da bih zbog tebe živio tako
ravnodušno
iz onog sto sam osjećao kad
sam najviše želio
da ova pjesma bude o tebi
ali nije
Zbližavanje
Postao sam neosjetljiv
kilometrima
ko je još želio biti iskren
da pretura po starim stvarima
da kopa bivše svjetove
na vlastitu odgovornost
ko se još usudio
ugurati se u te optimističke zabave
preturanja prošlosti
zašto nam se čini
da sve te tragične pojedinosti
bivših života
moramo znati napamet
naslućujući
da se tako
zbližavamo.
Bez naslova
U sjenkama dalekih haljina
Hamlet pronosi ružu od onoga
Svijeta
Vidio sam kako osvajaš
Balkone
Kako se u rosi kočoperi cvijeće
Mjesec je tvoj otežali rukav
Ja ne mogu prići sa rukama dugim kao
Nil
Blisko
Opisuješ prstima
Stid je veličina tvoje ljepote
Od zlata plave i
Zlata.
Riječ na zemlji
Mičući glavom
Ispod površine
U okovratniku zemlje
Oko koje ne raste
Papaver somniferum
Cvijeće bogova
Tu je nikao orah
Svoj otrovni plod
Jabuke
Rigor mortis
Prvog zemljanina
Riječ na zemlji
Kao sjeme
Srce stabaoce
Sad tu među rebrima
Rasut
Otisak prstiju
Viče glasnije od galaksije
Kažem Da
U bradu mi
Kao u slamu zaspiš
Pa Da
Da znam da nemam
Za kime više
Hitati sa nogama
Od najlona
Koje se cijepaju
Ostavljajući
Onaj isti
Trag
Od tri slova
Na zemlji
Na kojoj niče
Srce stablo stabaoce
Kažem Da
Od tebe tražim
Ljubavi
Rat bez žrtava
Rigor mortis
Zagrljaja.
