Foto: privatna arhiva
RUKE
Kad je otac spustio ruku na moju glavu
Kosa nije osjetila ništa
A tjeme se nakostriješilo
I otac je umro od moga straha.
Kad se mati rastajala s dahom
Stavila sam svoju ruku na njenu
Ispružila palac čekajući da se
Treptavo krhko bilo ušuti
I majka je umrla od moga čekanja.
Kad je čovjek kojem sam
Na ruke izdahnula očev strah majčino bilo
Svoj nakostriješ i iskonsko čekanje
U zadimljenoj kafani blizu biblioteke
Svojom rukom prešao preko moje ruke
Ja sam osjetila da mene
Ispod njegove kože nema
I da me tamo nikada bilo nije
Bliže od dodira na četiri stotine milja
D a lj i n e.
Kad sam izvukla svoju ruku ispod njegove
Na tamnom je licu zrelog čovjeka
Zaiskrilo veliko olakšanje
Lijevo oko se nasmijalo
A desno pratilo dim iz cigarete.
I ja sam ustala odlazeći da umrem.
Kad je Bog spustio ruku
Na Moje Tjeme Moje Bilo Moje Čekanje
Moj Strah Moju Jezu i Moj Bol
Zaplakala sam a On je prošaputao
Ako te ni u kome nema
U meni te sigurno ima
Dijete zaigrano.
Onda sam ustala
I otišla da još malo
D i š e m.
UMJESTO KIŠE
Juče je bila nedjelja
Dan u kojem
Mati moja ostade bez duše.
Danas je ponedjeljak
Dan u kojem mati moja
Ostade bez tijela.
Sutra je utorak
I mati nam je poručila da
Uoči utorka ne sječemo nokte.
Ona ne zna da tamo
Gdje je otišla
Utorkom u magazu
Materinske odlažu oči.
Jer Gospodar Svih Svjetova
Kaže da nijedna mati
Ne smije vidjeti
Šta djeca čine
Kad majke njihove
Uz njih nema.
Zato što bi
Da ima oči
I da vidi
Sa nebesa
Umjesto kiše
Padali
Krikovi.
KORMILAR
Otac češlja moju kosu
i priča kako je kao mladić
radio u Dubrovniku
opsjednuto gledao u brodove
i želio postati kormilar.
Objašnjava putanje
i kretanja brodova
teško je kaže kormilar biti
jer voziti brod ne znači
držati kormilo u rukama.
Ako ukriviš za dva centimetra
na početku puta
na kraju budeš miljama
udaljena od cilja.
Reci joj da iznad svakog kormilara
postoji Kormilar
jetko ubacuje nena iz ćoška
pa savjetuje ocu da naveče
kad se vraća s posla
i prolazi pored mezarja
prouči suru Kurejš
jer u kaburima ima nemirnih mrtvaca
koji iskaču u mraku
da živim ljudima prepriječe put.
Meni se zbog nenine priče
brodovi učiniše nišani
koji bjelasaju na čistini
samo dva pogrešna centimetra
na početku puta samo dva
i na kraju budeš miljama
udaljen od mjesta
na kojem si se htio usidriti
dok se sjenke nemirnih mrtvaca
rasipaju po putevima
kojima kroče ljudi
nalik mome ocu.
ŠAVOVI
Mati singericom
prišiva
jedan pa drugi
rukav
na šarenom haljinčetu.
Bog prstima
prišiva
krila melecima
prvo lijevo pa desno
nekad desno pa lijevo.
Melek
kao pčela
leti
basamak po basamak
sa tijela na tijelo.
Haljinče
u materinim šakama
puca
konac po konac
šav po šav.
Singerica cvokoće
a mi mašemo rukama
ispred nosa
i pazimo
da nas melek
sa basamaka ne ujede.
