Foto: U. Ć.

Budući da je odmarao ruke u mlakoj vodi, nije previše mislio ni o čemu sem o temperaturi te vode. Sve je subjektivno, vrtela mu se ta misao, sve je subjektivno, pa tako i toplota ove vode – nekom drugom bi bila nedovoljno vrela.

Laptop se nalazio na radnom stolu. Prišao mu je i seo. Pogledao je poslednji pasus koji je napisao. Možda bi trebalo da namažem ruke, mislio je, možda je to ono što je potrebno, ipak sigurno nije u redu da se ovako hidriraju svakog dana, a da ih ne mažem. Kožu treba hraniti. Beauty saveti su uglavnom namenjeni ženama; od muškaraca se očekuje da imaju debelu kožu u svakom smislu. Možda ništa nisam uradio kako treba, javila mu se misao. Teško je pratiti polovične savete, pa posle nagađati šta još treba da se radi.

Nedavno je u prestižnom online magazinu za muškarce pročitao savet cenjenog portugalskog pisca. „Ruke su alat kojim pisac stvara. Potrebno ih je negovati, čuvati, kao što muzičari čuvaju instrument. Zato, pre nego što sednem da pišem, odmaram ruke u mlakoj vodi.“ Nije prestajao da misli o tome. Ako cenjeni portugalski Nobelovac to radi, možda je baš to ključ inspiracije.

Ritualu se posvetio veoma predano, ali tako uglavnom i ide kad su rituali u pitanju. Kupio je posebnu plastičnu činiju i prvi dan je zaista imao inspiraciju nakon što je iz vode izvukao smežurane prste. Napisao je pet stotina reči. Drugog dana je već razmišljao o tome kako slavni pisac nije rekao koliko dugo odmara ruke u vodi, a dani koji su usledili doneli su mu još veću patnju: koja je to tačno mlaka temperatura vode, da li u vodu treba da stavi so za kupanje ili neku sličnu stvar, da li činija možda treba da bude metalna jer sigurno je da metal drugačije od plastike provodi sve ono što ima u vodi do mozga. Sumnje su se ređale, ali redovi u Word-u nisu.

Kasnije te večeri ,u razgovoru s terapeutom saznao je da bi buntovni američki pisac prvo stukao flašu viskija, pa tek onda seo da piše. Pa vidi se na osnovu njegovih knjiga, pomislio je. Znači, smatrate da inspiraciju treba „pogurati“? O putevima inspiracije malo šta se zna, poetski je odgovorio terapeut, ali ja vam ne govorim da pre pisanja pijete flašu viskija, već da pokušate da stvorite neki svojmali ritual pre nego što sednete da pišete.

Ukus viskija me nikad nije privlačio, rekao je nezainteresovanom barmenu u smrdljivoj rupi za šankom. Ali ja sam pisac, mislim da viski sigurno utiče na inspiraciju. Zar nismo svi pisci, odgovorio mu je barmen dok mu je vraćao kusur. E pa, nema bakšiša za tebe, neuljudni mladiću, mislio je dok se gadio nad ukusom viskija.

Nije se ni snašao, a već mu je sredovečna kurva uzimala novac dok je jednom rukom pokušao da navuče pantalone u muškom toaletu. Kad je odlazila, rekla mu je da on drugi pisac za kog zna da mu je pušila; prvi je bio neki Rus koji je došao u Beograd  na neku umetničku koloniju, pružala mu je usluge oralnog seksa svih 15 dana koliko je bio tu, jer je to jedino što ga inspiriše da piše. Pa nije loše, mislio je, dobio sam i pušenje i savet kako da utičem na svoje pisanje.

Moguće je da se zbunjen vratio kući. Ipak je mešao viski i oralni seks, a i već je u toku dana držao ruke u činiji mlake vode: možda ne treba da radi sve te stvari u istom danu, jer to može da zbuni inspiraciju.

Mamurluk koji je osetio ujutru podsetio ga je da je pisanje težak zanat. Ipak, u naletu inspiracije obrisao je onih 500 reči i napisao pet novih. Bio je zadovoljan. Dok je tražio lek za glavobolju, koji obično nosiu novčaniku, shvatio je da je pisanje i skup zanat. Terapija i viski i prostitutka su ga koštali toliko da bi morao da napiše bestseler ako želi da vrati uloženi novac u svoju potragu za inspiracijom. Setio se da je slušao jednog Ninovca kako se preserava na književnoj večeri o tome da on piše samo za sebe i da je uspeh izaša oupravo iz takvog stava. Čitalačka publika oseti kada je pisac namerno pisao nešto da bi bilo čitano, pričao je, i on nikada nije imalo nameru da uradi išta više sem da piše za sebe. A ako piše za sebe, onda je to iskreno, a čitalačka publika voli iskrenost. Frljao se tada Ninovac još nekim frazama poput „lepa umetnost“ i „lepota će spasiti svet“, ali činilo se da ga niko više ne sluša. Nije mogao da posluša savet o tome da piše jedino za sebe – kako bi onda uopšte uspeo da napiše nešto? Mora da se piše za druge, suština pisanja je podeliti dar s onima koji nisu bili te sreće dau sebi imaju tako redak talenat.

Na zidu iznad laptopa stajali su okačeni Kišovi „Saveti mladom piscu“. Razumeo je da ne prihvata savete Ninovca jer se vodi Kišovom devizom: Odbacuj književne škole koje ti nameću. To kritičko preispitivanje svega bio je jedan od stepenika na kojem se često zaustavljao i s kog je posmatrao svoj rad. Ništa što on napiše ne sme da liči na ono što već postoji. Teško mu je da zamisli da se, na primer, pojavi književna kritika njegovog dela koja sadrži rečenicu: „Tragom poznatog Andrića, u svom romanu prvencu nastavlja i M.Š.“ Književna istorija postoji da bi on shvatio šta ne sme da napiše.

FENG SHUI ZA PISCE bio je subject newslettera poznatog magazina o pisanju. Kliknuo je na mejl i počeo da čita.  Naravno da je dosta znao o fengšuiju, ali zanimljivo,jedan poznati japanski pisac, kom Nobelova nagrada izmiče godinama, rekao da je za nastanak svih njegovih knjiga odgovorna energija sobe u kojoj stvara. Možda ti ta energija i nije toliko dobra kad nikako da dobiješ Nobela, pomislio je, ali onda je ipak odlučio da pregleda raspored stvari u svojoj sobi. Odmah je uočio da onaj izgovor za biljku (koju je kupio kada je naišao na podatak da kanadska spisateljica piše u vrtu) definitivno ne stoji na dobrom mestu i blokira mu energiju. Pisac mora da oslobodi sebi put, pomislio je, i oduševio se tom mišlju – toliko da je odlučio da je plasira na svoje društvene mreže, da edukuje svoje pratioce. Sve je u imidžu, znao je, ali nešto je sigurno i do fengšuija. Inspiracija je uspela dase probije kroz brojne slojeve njegove ličnosti, te je skapirao da je bolje da onih pet reči budu glavna rečenica zavisne rečenice, stavio je zarez i otkucao još tri reči. Oslobođena energija nije htela da se zauzda, pa je okačio još jedan post na društvene mreže. Napisao je: Dok stvaram, jedino tad živim.

Dani su prolazili, a ni viski, na čiji se ukus navikavao, a ni povremena oralna zadovoljavanja koja je plaćao, nisu previše pomagali. Nije sve bilo uzaludno, doduše: dok je sređivao sobu po načelima fengšuija, pronašao je knjižicu o pisanju. Setio se da ju je ulovio za 100 dinara na Kaleniću još pre dve-tri godine, ali nije je otvorio. Bio je to znak, sad treba da je pročita. Istraživački rad je veoma bitan segment stvaralačkog procesa. Sa sigurnošću je i taj stav izneo na društvene mreže i otišao u kafanu na čašu, dve viskija.

Osećao je da nešto nedostaje. Znao je da nije usklađen s univerzumom onako kako to pisac treba da bude. Reči su bile u njemu, ali ih je nešto blokiralo da izađu na način na koji treba da se manifestuju na stranicama Word-a. Moje su misli moj život, bio je njegov jedini post u narednih sedam dana koliko nije napisao ništa. Pomislio je da možda nije trebalo da prestane s držanjem ruku u mlakoj vodi: ipak, dobra cirkulacija u svim delovima tela važna je stvar za njegovo pisanje.

Goreo je od želje da stvara, i goreo je od slave koju je već osetio. Bestseler. Otimanje za njegov autogram. Mnogo oralnog zadovoljavanja posle književnih večeri. Sve je to osetio u sebi, i video je već kako uskoro neki mladi pisac inspiraciju zaziva na način na koji i on to radi. Jedino, trenutno nema inspiraciju. Nije ga plašilo što taj trenutak traje već skoro godinu dana otkad radi na svojoj autobiografiji; verovao je da je na tragu izvora inspiracije.

Jednog ne toliko mamurnog jutra, u sobi sređenoj po savetim fengšuija, dok se pitao da li da ode da se testira na polno prenosive bolesti jer nešto ga pecka dok urinira, ili da to pak ignoriše, jer sigurno će proći, otvorio je inbox. I tada je znao. Pogrešio je u najbitnijem detalju. Mejl, koji je nosio subject USKLADI SVOJE PISANJE S KOSMIČKIM ENERGIJAMA: UREDI DESKTOP PO SAVETIMA PAULA KOELJA, razrešio je sve dileme. Nije pre toga obraćao pažnju na to kakav mu je desktop  – a logično je da je uređen desktop već pola napisanog.