Foto: privatna arhiva

(s poljskoga na crnogorski prevela Milica Markić)

V

đe je tvoja otadžbina, pjesniče

a đe tvoje progonstvo

jesu li ptice s tobom il protiv

tebe pjevaju ptići

i kuda ćeš poći kad te zemlja

prva izda

jer prijatelj ti je okrenuo leđa

juče (kažu nesiguran je oduvijek

u sebe bio) nesiguran u sebe

ko ptić u svoj trepet

(Olštin, 9. I 1989.)

VII Vukovi

i kuda ćeš poći, pjesniče

kad te zemlja izda

prva, jer te je prijatelj

ostavio na studijama

polonistike i odabrao nešto

bolje (kažu nesiguran u sebe

je bio od rođenja) nesiguran

u sebe ko ptić zamrežen

svojim trepetom spokojna ti budi

za mene: Poljačine (ko

Vučine) svom pjesniku neće nauditi

mada je pjesnika uvijek udes hud

XIV

ne prijeti nam nikakva opasnost od kako

odabiramo prošlost

koju zgodno možeš

namjestiti u pjesmu svrstati

živimo ili nas nema

kad uranjamo u riječ

jer riječi takođe možemo

namjestiti u stupce nanizati u retke

da bismo se sebi sami sviđeli

prije nego što nas neko prigrli

XLIX

ljudi obnažuju tijelo i govore

a to je trbuh savršen kad treba

glad utoliti ono tamo su genitalije

kad treba tijelo utažiti

jedni drugima se bliže i pokreću

ljubav mrvicu bijelu

koja će bolom kidana

da rodi a niko ne zna zašto

LXXXV

zacijelo se ko što kažu sastojiš od puti

i zato me ne čude usta koja bezropotno

nalaze mjesto u tebi ne začude me genitalije

koje imaju toplo mjesto u tebi i nijednu priliku

ne propuste da se prikradu ne čudim se

ni onda kad ih iznosim iz zapaljene

kuće i čuvam koliko god dugo treba

u plamenju koje je u meni

zato priđi bliže i budi kao cvijet koji se razvija

u slatkim noćnim odušcima u oteklim

kapcima i ne zaboravimo da se prepustimo

jedno drugom: zacijelo se ko što kažu sastojiš od puti