Foto: privatna arhiva
(s poljskoga na crnogorski prevela Milica Markić)
V
đe je tvoja otadžbina, pjesniče
a đe tvoje progonstvo
jesu li ptice s tobom il protiv
tebe pjevaju ptići
i kuda ćeš poći kad te zemlja
prva izda
jer prijatelj ti je okrenuo leđa
juče (kažu nesiguran je oduvijek
u sebe bio) nesiguran u sebe
ko ptić u svoj trepet
(Olštin, 9. I 1989.)
VII Vukovi
i kuda ćeš poći, pjesniče
kad te zemlja izda
prva, jer te je prijatelj
ostavio na studijama
polonistike i odabrao nešto
bolje (kažu nesiguran u sebe
je bio od rođenja) nesiguran
u sebe ko ptić zamrežen
svojim trepetom spokojna ti budi
za mene: Poljačine (ko
Vučine) svom pjesniku neće nauditi
mada je pjesnika uvijek udes hud
XIV
ne prijeti nam nikakva opasnost od kako
odabiramo prošlost
koju zgodno možeš
namjestiti u pjesmu svrstati
živimo ili nas nema
kad uranjamo u riječ
jer riječi takođe možemo
namjestiti u stupce nanizati u retke
da bismo se sebi sami sviđeli
prije nego što nas neko prigrli
XLIX
ljudi obnažuju tijelo i govore
a to je trbuh savršen kad treba
glad utoliti ono tamo su genitalije
kad treba tijelo utažiti
jedni drugima se bliže i pokreću
ljubav mrvicu bijelu
koja će bolom kidana
da rodi a niko ne zna zašto
LXXXV
zacijelo se ko što kažu sastojiš od puti
i zato me ne čude usta koja bezropotno
nalaze mjesto u tebi ne začude me genitalije
koje imaju toplo mjesto u tebi i nijednu priliku
ne propuste da se prikradu ne čudim se
ni onda kad ih iznosim iz zapaljene
kuće i čuvam koliko god dugo treba
u plamenju koje je u meni
zato priđi bliže i budi kao cvijet koji se razvija
u slatkim noćnim odušcima u oteklim
kapcima i ne zaboravimo da se prepustimo
jedno drugom: zacijelo se ko što kažu sastojiš od puti
