{"id":5550,"date":"2024-03-04T11:18:56","date_gmt":"2024-03-04T09:18:56","guid":{"rendered":"https:\/\/fokalizator.me\/?p=5550"},"modified":"2024-03-04T19:31:04","modified_gmt":"2024-03-04T17:31:04","slug":"covjek-s-objektivom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fokalizator.me\/covjek-s-objektivom\/","title":{"rendered":"\u010covjek s objektivom"},"content":{"rendered":"\n

Foto: zarkopaic.net<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n

Fokalizator je uspostavio saradnju s jednim od najzna\u010dajnijih hrvatskih sociologa, sveu\u010dili\u0161nim profesorom \u017darkom Pai\u0107em, urednikom Tvr\u0111e i Europskoga glasnika. Uz Pai\u0107evu saglasnost, Fokalizator prenosi \u010dlanke s blog stranice zarkopaic.net…<\/em><\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Tvr\u0111u<\/em> ure\u0111ujem uskoro 25 godina, a u dvobroju za 2023. godinu uvrstio sam nekoliko tekstova Borisa Groysa o velikom francusko-ruskome filozofu kraja povijesti Alexandru Koj\u00e8veu, autoru glasovitih predavanja krajem 1930ih godina u Parizu koja su kasnije ukori\u010dena pod nazivom Kako \u010ditati Hegela. <\/em>Ve\u0107 smo za 20. jubilarni broj Europskog glasnika <\/em>2015. godine pripremili prijevode njegove prepiske s Carlom Schmittom 1950ih godina o problemu kraja ideje Europe i budu\u0107nosti politi\u010dkoga i politike s obzirom na kraj nacije-dr\u017eave. Iako je sam Koj\u00e8ve formalno napustio bavljenje filozofijom krajem 1940ih godina, jer je kao tehnokrat Europske banke za obnovu i razvitak putovao svijetom i bavio se dosadnim poslovima birokratskoga upravlja\u0161tva, to ne zna\u010di valjda da su mnogi prona\u0111eni spisi, dokumenti i fotografije iz Ostav\u0161tine <\/em>zalog nekog \u017eivotopisa nalik povijesti administrativnoga slu\u017ebenika bez boje, okusa i mirisa ili bez strasti filozofijski i politi\u010dki nesumnjivog genija 20. stolje\u0107a. Objavili smo tada u Europskome glasniku <\/em>i raskrinkavaju\u0107i prilog jednog ameri\u010dkoga autora koji Koj\u00e8vea optu\u017euje da je bio Staljinov \u0161pijun u slu\u017ebi vanjskih poslova Francuske nakon 2. svjetskoga rata i da je pod pseudonimom slao Sovjetima svoje strate\u0161ke procjene mo\u0107i i slabosti liberalne demokracije u zapadnoj Europi. Odmah sam \u2018posumnjao\u2019 ne u dokazni materijal ameri\u010dkoga politologa, ve\u0107 u vrijednost strate\u0161kih procjena onog tko je najozbiljnije shvatio Hegelovu postavku o kraju povijesti i do kraja se svojeg \u017eivota dr\u017eao onog \u0161to je pisao o problemu kraja rada, ostvarenju tzv. Univerzalne dr\u017eave i kraju politike u ekonomsko-kulturalnim sukobima izme\u0111u naroda u svjetskoj povijesti.<\/em> U tematskome bloku Tvr\u0111e<\/em> br. 1-2\/2023. godine nalaze se <\/em>tri Groysova teksta, a jedan naslovljen \u201eProizvodnja duha\u201c posebno je izazovan jer govori o prosudbi tzv. konkretne umjetnosti njegova strica, Vasilija Kandinskoga, uz Mondriana, najve\u0107eg \u02baapstraktnoga\u02ba umjetnika 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Za Koj\u00e8vea, ka\u017ee Groys, umjetnik je radnik koji proizvodi autonomne, umjetne objekte. Da bi stoga postalo istinski autonomno, umjetni\u010dko djelo mora radikalno reducirati svaku \u017eelju za reprezentacijom koja umjetnost povezuje sa svim drugim \u017eivotinjskim, prirodnim \u017eeljama i potrebama. U eseju \u201cKonkretne slike Kandinskoga\u201d iz 1936. godine Koj\u00e8ve tvrdi da umjetni\u010dka djela Kandinskoga djeluju askezom i redukcijom svega prirodnoga. Prvo \u0161to otpada jest, dakle, ta povijesno-umjetni\u010dka teza da je rije\u010d o umjetnosti i umjetniku apstrakcije. \u0160to zna\u010di apstraktno drugo negoli ono \u0161to je ne-konkretno, odnosno u formalno-sadr\u017eajnome smislu estetskoga pojavljivanja redukciju na nepredmetnost koja se iskazuje bojom ili linijom, npr. plavo, vertikala-horizontala, a u slu\u010daju Maljevi\u010da formom kvadrata, trokuta, beskona\u010dnoga pravca. Ako bismo htjeli biti jo\u0161 \u2018precizniji\u2019, onda bismo za Velikog Me\u0161tra Mi\u0161ljenja uzeli upravo onog kojemu je Koj\u00e8ve posvetio \u010ditav misaoni \u017eivot. Hegel, naime, tvrdi da je ono apstraktno po\u010detak mi\u0161ljenja u smislu kako su bitak i ni\u0161ta jedno te isto, pa svo bogatstvo razmi\u0161ljanja o zbiljskome stanju bitka po\u010diva na onome \u0161to je konkretno jedinstvo apsoluta kao supstancije i subjekta. Konkretno, dakle, prethodi apstraktnome, ali ono ne mo\u017ee imati svoju neposrednost bez apstraktne forme mi\u0161ljenja. Stoga je proces apstrakcije svagda svo\u0111enje zbiljskoga \u017eivota na misaone elemente ili na po\u010detak svekolike konkretizacije.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Radovi Kandinskoga, kako Groys slijedi Koj\u00e8vea, nisu otuda apstraktni, ve\u0107 konkretni, odnosno autonomni i konkretni kao bilo koja druga prirodna stvar. Me\u0111utim, ta umjetni\u010dka djela nisu proizvodi \u201cprirodne kreativnosti\u201d, ve\u0107 prije neprirodne \u201cduhovne negativnosti\u201d. Oni smanjuju svu reprezentaciju, a time i sve objekte prirodne \u017eelje. Tijela ovih umjetnina su spiritualizirana tijela, odnosno djela Kandinskoga su inkarnirana negativnost, inkarnirani duh. Pogledajmo sada \u0161to Groys u ovome tekstu koji sam preveo s engleskoga izvodi u tuma\u010denju Koj\u00e8vea. On, naime, ka\u017ee da Koj\u00e8ve ide dalje od Kandinskoga prema redukciji i negaciji. Da bi ilustrirao status umjetni\u010dkoga djela kao autonomne stvari, Koj\u00e8ve koristi primjer monokromnoga slikarstva i ka\u017ee ovo.<\/p>\n\n\n\n

\n

\u02baMuzej koji bi se sastojao isklju\u010divo od listova prekrivenih razli\u010ditim uniformnim bojama bio bi, bez sumnje, muzej slika: i svaka od tih slika bila bi lijepa \u2013 pa \u010dak i apsolutno lijepa \u2013 neovisno o tome je li bila \u201clijepa\u201d, \u0161to \u0107e re\u0107i, \u201cdopadljiva\u201d nekima i \u201cnedopadljiva\u201d drugima, bila bi lijepa \u2013 pa \u010dak i apsolutno lijepa.\u02ba<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Zapravo, monokromne slike vrlo su se rijetko proizvodile, izlagale i o njima raspravljalo u vrijeme kada je Koj\u00e8ve napisao ovaj esej, kako nastavlja Groys svoje tuma\u010denje. Nekoliko je iznimaka: tri jednobojne slike Aleksandra Rod\u010denka \u2014 plava, \u017euta i crvena \u2014 predstavljene na izlo\u017ebi \u201e5\u00d75=25\u201d (Moskva, 1921.) o kojima je govorio Nikolaj Tarabukin u svojoj knjizi Od \u0161tafelaja do stroja<\/em> (1923.), jedan od klju\u010dnih tekstova ruskoga konstruktivizma, koji je Koj\u00e8ve najvjerojatnije poznavao. Tarabukin je monokromne Rod\u010denkove radove proglasio \u201cposljednjim slikama\u201d. Oni su zavr\u0161ili povijest slikarstva, tvrdio je Tarabukin, pretvaraju\u0107i pojedina\u010dnu sliku u objekt. U svojem eseju Koj\u00e8ve nagla\u0161ava da je monokromnu sliku stvorio \u010dovjek i da je ne mo\u017ee proizvesti priroda<\/em>. Groys, me\u0111utim, ka\u017ee da se isto mo\u017ee re\u0107i za sve tehni\u010dki ili industrijski proizvedene predmete. Stavljanjem bilo koje industrijski proizvedene stvari u muzej kao gotove \u2013 uz jednobojnu sliku \u2013 otkriva se \u010dista, autonomna forma te stvari. U teoriji, razlika izme\u0111u umjetnika i a radnika tako nestaje. A suvremeni muzej postaje mjesto epifanije suvremene svjetovne radne askeze. <\/em>Ovo je Groysov nema sumnje sjajan zaklju\u010dak. Samo bih dodao ovome jo\u0161 ne\u0161to. U tekstu Groysa o Koj\u00e8veu govori se o \u2018proizvodnji duha\u2019, a pojam je proizvodnje od Platona do Hegela i Marxa klju\u010d za razumijevanje onog \u0161to povezuje poiesis i t\u00e9chne, <\/em>rad i tehnologiju. Povijest ne mo\u017ee stoga nikad biti prirodna povijest ako ve\u0107 nije duhovna proizvodnja onog \u0161to odre\u0111uje odnos \u010dovjeka i prirode, na \u010demu Koj\u00e8ve inzistira u svojem egistencijalisti\u010dkome \u010ditanju Hegela. Problem je s Koj\u00e8veom, na \u0161to nigdje Groys ne skre\u0107e misaonu pozornost jer njegovo shva\u0107anje Hegela je blisko Koj\u00e8veu, u tome \u0161to on Hegela \u2018antropologizira\u2019. To zna\u010di da je ovo veli\u010dajno tuma\u010denje Hegela u 20. stolje\u0107u koje je nadahnjivalo francuske mislioce poput Bataillea, L\u00e9vinasa, Arona, Sartrea i Blanchota, zapravo svojevrsna redukcija Hegelova spekulativno-dijalekti\u010dkoga mi\u0161ljenja Apsoluta. Redukcija je u ovom slu\u010daju na rubu misaonoga proma\u0161aja, ali kako \u0107e se to pokazati, ba\u0161 je Koj\u00e8ve, na kraju svojeg egzistencijalno-ontologijskoga obrata u biti metafizike, proro\u010danski sagledao \u0161to zapravo uop\u0107e zna\u010di u konzekvenciji ne samo konkretna umjetnost Kandinskoga, ve\u0107 ponajprije nastanak tzv. posthistorijskoga stanja u kojem umjesto sukoba izme\u0111u \u010dovjeka i prirode, duhovne proizvodnje i onog \u0161to je postalo opredme\u0107eno kao u\u010dinak rada, sve smjera prema nestanku dijalektike povijesti i umjesto toga ljudi se suo\u010davaju s prazninom svoje \u2018ljudske prirode\u2019 u tehni\u010dki realiziranome svijetu svojih \u017eudnji i potreba. <\/em>Groys, dakle, na kraju teksta ka\u017ee i ovo.<\/p>\n\n\n\n

Za drugo izdanje Kako \u010ditati Hegela<\/em>, Koj\u00e8ve je ovoj bilje\u0161ci dodao drugi dio. Ondje pi\u0161e da je 1958. shvatio da \u201chegelijansko-marksisti\u010dki kraj povijesti jo\u0161 nije do\u0161ao, nego je ve\u0107 gotovo postao sada\u0161njost, ovdje i sada.\u201d Prema Koj\u00e8veu, (osobito) ameri\u010dki na\u010din \u017eivota dopu\u0161ta i \u010dak navodi obi\u010dne ljude na potro\u0161nju i tako ih pretvara u \u201czadovoljne \u017eivotinje\u201d. No, kako primje\u0107uje Koj\u00e8ve, sovjetski i kineski gra\u0111ani njegova vremena tako\u0111er \u017eele sudjelovati u potro\u0161nji, postati poput Amerikanaca. Ako se to dogodi, inzistira Koj\u00e8ve, to \u0107e zna\u010diti da \u0107e nestati ljudsko bi\u0107e koje je, kao \u0161to znamo, definirano duhom askeze. Ono \u0161to ostaje bit \u0107e ljudske \u017eivotinje. Koj\u00e8ve pi\u0161e:<\/p>\n\n\n\n

\n

\u02baNakon kraja \u010dovjeka, ljudska bi\u0107a po\u010dinju graditi svoje ku\u0107e kao dabrovi, stvarati glazbu kao kukci i \u017eabe, igrati se kao mladi sisavci i voditi ljubav kao odrasle \u017eivotinje. To zna\u010di da se ne mo\u017ee re\u0107i da \u0107e ove ljudske \u017eivotinje biti sretne \u2013 one \u0107e samo biti zadovoljne. Diskurs, Logos \u0107e nestati \u2013 ljudski jezik \u0107e biti poput jezika p\u010dela. Nestat \u0107e ne samo filozofija nego i Mudrost. Jer u tim post-povijesnim \u017eivotinjama vi\u0161e ne\u0107e biti razumijevanja svijeta i sebe.\u02ba<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

I, \u0161to \u0107emo sad nakon \u0161to je Koj\u00e8ve unato\u010d mo\u017eda padu ispod razine u tuma\u010denju apsoluta u Hegela, ako njegovo \u010ditanje usporedimo s Heideggerovim i Sutli\u0107evim, pogodio u bit stvari tako neotklonjivo radikalno da sam u ku\u0161nji nakon toga bilo \u0161to suvislo re\u010di? Ni\u0161ta. Za postpovijesnoga \u010covjeka umjetnost mo\u017ee biti samo \u2018konkretno-apstraktna\u2019 jer se vi\u0161e uop\u0107e ne referira ni na \u0161to drugo negoli na tehni\u010dki konstruirano \u2018dru\u0161tvo\u2019 i njegove relikte kao \u0161to su to bile monokromne slike Kandinskoga i Rod\u010denka osobito, koje je Tarabukin uistinu pogo\u0111eno nazvao posljednjim slikama. <\/em>Zato Koj\u00e8ve nakon toga nije vi\u0161e pisao o umjetnosti, ako je suditi po onome \u0161to Groys ima u vidu kao \u010dovjek koji je imao uvid u njegovu Ostav\u0161tinu. <\/em>Ali je zato putovao azijskim zemljama i Amerikom i fotografirao sve \u017eivo i ne\u017eivo poput parafraze Vertovljeva \u010covjeka s foto-objektivom. <\/em>Posljednje slike \u02bakukaca, \u017eaba, dabrova, mladih sisavaca koji vode ljubav kao odrasle \u017eivotinje\u02ba samo su posljednji dokaz da je \u010dak i Priroda odustala od \u2018jezika p\u010dela\u2019 i postala tehni\u010dki proizvedeni otpad duha. <\/em>Zamislite, Koj\u00e8veu je bilo jasno jo\u0161 prije 80 godina da \u0107emo se od sada na smrt dosa\u0111ivati do vje\u010dnosti bez obzira \u010dime se bavili. Prokleta je \u2018stvar\u2019 taj ljudski Dasein, to egzistencijalno \u010dudovi\u0161te koje pi\u0161e, slika, sklada glazbu i misli samo zato \u0161to mu je to \u201eprirodna nu\u017enost\u201c. <\/em>Ali, \u0161to kad se iscrpe rezervoari ove nu\u017enosti i priroda postane slobodom Duha kojem se vi\u0161e ni\u0161ta drugo ne da osim da postane kukac, \u017eaba, dabar?<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Foto: zarkopaic.net Fokalizator je uspostavio saradnju s jednim od najzna\u010dajnijih hrvatskih sociologa, sveu\u010dili\u0161nim profesorom \u017darkom Pai\u0107em, urednikom Tvr\u0111e i Europskoga glasnika. Uz Pai\u0107evu saglasnost, Fokalizator prenosi \u010dlanke s blog stranice zarkopaic.net… Tvr\u0111u ure\u0111ujem uskoro 25 godina, a u dvobroju za 2023. godinu uvrstio sam nekoliko tekstova Borisa Groysa o velikom francusko-ruskome filozofu kraja povijesti Alexandru Koj\u00e8veu, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":5541,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[42],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5550"}],"collection":[{"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5550"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5550\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5553,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5550\/revisions\/5553"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5541"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fokalizator.me\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}