Zaboravljene istorijske epizode u pričama

Foto i video: Nikola Vujović / Bookiranje

Zbirka priča „Đačka četa“ Srđe Martinovića promovisana je tokom prve večeri „Bookiranja“. Ovaj prilog dio je Fokalizatorovog projekta Forum crnogorske kulture koji je finansiralo Ministarstvo kulture i medija

Istoričar Srđa Martinović autor je zbirke priča „Đačka četa“ koja je objavljena u najnovijoj ediciji Fokalizatora. Knjiga sadrži 16 priča utemeljenih na istorijskim događajima.

Književnik i publicista Miraš Martinović, koji je napisao i recenziju knjige, istakao je da istoriju pretvarati u literaturu mogu samo „rijetki talenti, ljudi s posebnim čulom, s posebnim osećajem“.

– Srđa zna odlično crnogorsku istoriju i šta je njemu pošlo za rukom? Pošlo mu je za rukom da iz te gotovo hiljadugodišnje istorije, jer u knjizi ima priča koja stiže do Bodina, da izvadi neke motive, neke momente koji naizgled ne moraju biti važni, ali ih je Srđa kao pisac učinio važnim. On je izašao iz nauke i ušao u literaturu i napravio fantastičan spoj. To je od svjetskih pisaca mogla Margaret Jursenar, da pravi od istorije literaturu. Posebno me dojmilo to što se on u nekim pričama, i to je prvi put u crnogorskoj literaturi, bavio migracijom i to migracijom poslije 1918. Lalić je, recimo, bavio se crnogorskim izbjeglicama, poskitanima, ali ne i ovim periodom. Srđa je našao načina da kroz neke priče tu poskitanu Crnu Goru nam ponovo vrati, da oživi te ljude koji sanjaju svoju domovinu, a domovina je daleko, i te priče silaze u srce Crne Gore – rekao je Miraš Martinović.

Profesorica Svetlana Čabarkapa je istakla da se Srđa Martinović iz prostora nauke i naučnih činjenica prenio u prostor umjetničkog i literarnog na veoma uspješan način.

– Istorijsko, stvarno, činjenično ima pravo da živi u literarnom umjetničkom tekstu i da iz tog umjetničkog bića na nas kao savremene čitaoce zrači u oči dublje nego što smo bili u prilici možda da o tome saznajemo iz istorijskih čitanki ili istorijskih udžbenika. Konačno, ova zbirka priča baca svijetlo na neka manje jasna mjesta naše istorije, na neka možda potpuno neosvijetljena mjesta naše istorije. A znamo da je mnogo važno znati svoju istoriju – istakla je Čabarkapa.

Autor je potvrdio da nauka kojom je rano počeo da se bavi nije mogla da ponudi odgovore na neka od ključnih pitanja, a to su pitanja svijesti i samosvijesti, te pitanja o tome što razmišljamo, odnosno kako su se ti ljudi u tom trenutku osjećali, što su mislili i kakvi su bili njihovi međusobni odnosi.

– Između brojeva, podataka, informacija ostala je ogromna praznina koja se vremenom nagomilavala; toliko je narasla da sam promišljao o tome da pokušam da kroz neku vrstu proze pokušam da dokučim i te istine. Jer istorija kao jedna od nauka piše o velikim ljudima, ali nemojte da zaboravite da su istine velikih ljudi male istine, jer ih je mnogo manje, a da su zapravo stvarno velike istine one malih ljudi – rekao je Srđa Martinović.