Foto: Fokalizator
Roman “Pod oba Sunca” Ognjena Spahića upravo je objavljen u izdanju Fokalizatora.
U svom četvrtom romanu Spahić, koji je s Andrejem Nikolaidisom predvodnik cijele jedne generacije crnogorskih književnica i književnika, ponovo je svojim diskursom preispitao tematiku logora, no na posve drugačiji način. Tabuiziranu temu odgovornosti u posljednjem ratu na prostorima Južnih Slovena, Spahićev narator iznosi pripovijedajući o ražalovanom kapetanu JNA Branimiru Batu Lončaru, i njegovoj supruzi Danici, koji žive na svetioniku na Jadranu. Nedavno je ovaj narativ prilagođen za scensko izvođenje u Zetskome domu na Cetinju, u režiji Borisa Liješevića, a komad je počeo da osvaja i prve nagrade u regiji.
Jagna Pogačnik je zapisala da je u pitanju roman “koji manje pripovijeda o ratu kao takvom, a više o ljudima koji, krivi ili bez krivnje krivi, žive zarobljeni u vlastita sjećanja, u traume koje ne mogu i ne znaju preraditi.”
“Prostorna odmaknutost i izoliranost od svjetionika na Mandri i njegova popratnog materijala, njegovih ‘drača’, čini gotovo ravnopravan lik, uz pomoć kojega se dodiruju različiti svjetovi i eksplodiraju sve ranije mržnje i zločini. Spahić je u svome proznom tekstu, koji bi opsegom mogao biti promatran i kao duža novela, naglasak stavio na preciznu psihologizaciju svojih likova i čitateljevu inteligenciju da iščita neizgovoreno. Politički gledano, premda mi ta vizura nikad nije posve draga, ovaj je roman važan jer progovara o crnogorskoj krivnji u ratu na dubrovačkom bojištu, o zločinima i kaznama, ali zbog tona kojim to čini i glasova kojima progovara o dvije traume (svakoj pod svojim suncem), kao i uplitanja obiteljskog backgrounda u monolozima likova, znatno proširuje PTSP-tematiku na kakvu smo već navikli u suvremenoj prozi, u smjeru univerzalne tematike opustošenih života u opustošenom duhovnom i materijalnom krajoliku”, navela je Pogačnik.
Ognjen Spahić rođen je 1977. godine u Titogradu. Objavio je romane Hansenova djeca, Masalai, Calypso i Pod oba Sunca, te više knjiga priča koje su prevedene na brojne svjetske jezike i za koje je primio nekoliko prestižnih međunarodnih priznanja. Za roman Hansenova djeca 2005. godine primio je Nagradu „Meša Selimović”, a 2011. godine specijalno rumunsko priznanje za talenat – „Ovid Festival Prize”. Priznanjem Evropske unije nagrađena je knjiga priča Puna glava radosti.
Foto: Roko Crnić
