Foto: Boris Đurović / Akademija Milovan Đilas

Nastavljamo s objavljivanjem feljtona profesora i glavnog urednika Fokalizatora Vladimira Vojinovića, o tretmanu crnogorske književnosti u zvaničnim i drugim institucijama nauke, obrazovanja i kulture. Feljton je ukorijenjen u ranijim Vojinovićevim sondažama…

Crnogorski književnici obnavljaju kulturne mostove

U osnivanju CDNK učestvovali su skoro svi književnici koje je Brković nabrojao u svom telegramu učesnicima razgovora u Predśedništvu CKCG. U ključne aktivnosti, pored afirmacije crnogorske kulture, odnosno književnosti i jezika, bili su uvršteni i izgradnja otvorenog društva, unaprjeđenje demokratije i obnova porušenih regionalnih kulturnih mostova. Uporedo s osnivanjem CDNK, ista grupa književnika i intelektualaca vodila je bitku za osnivanje Crnogorskog P.E.N. centra i sticanje međunarodne podrške. S programskim zadatkom da štiti, razvija i afirmiše vrijednosti crnogorske kulture, književnosti i jezika crnogorskog naroda, kao i kulture drugih naroda koji žive u Crnoj Gori, to tijelo osnovano je na Cetinju, 15. marta 1990. godine. Prvi predśednik te organizacije, u čijem je osnivanju učestvovalo 20 crnogorskih intelektualaca, bio je akademik Pavle Mijović. Već u novembru 1991. godine, na 56. konkresu P.E.N.-a u Beču, crnogorsko udruženje pisaca primljeno je u Međunarodni P.E.N. (International P.E.N., London).[1]

Ideja o obnovi državnosti, prvi Pravopis crnogorskoga jezika

Nakon osnivanja i prijema u internacionalnu mrežu, Crnogorski P.E.N. centar na direktan način uključio se u burna događanja na crnogorskoj društveno-političkoj sceni. Brojnim apelima inostranim i domaćim zvaničnicima, otvorenim pismima, oštrim kritikama i drugim vidovima intelektualne borbe, rukovodstvo i članovi te organizacije pokušavali su da ublaže posljedice rata na prostoru bivše Jugoslavije, umire zavađene strane, pozovu na razum crnogorski narod i time ga sačuvaju od potpune propasti. Sve progresivne snage naše zajednice, navodi se u 8. stavu Promemorije Crnogorskog P.E.N. centra, treba da pomognu afirmaciju crnogorske državnosti. Posebnu odgovornost imaju intelektualci, pa i oni koji su do sada imali pasivan odnos, zatvoreni u prozaične okvire preživljavanja. Ovo je trenutak kada je politika stvar svih onih kojima je stalo do slobode, dostojanstva, boljeg života, prosperiteta zajedince i budućnost generacija koje nastaju.[2] U istom tekstu, u stavu 9 navedeno je kako se ne smije dopustiti bratoubilačka borba, te da je neophodno uspostaviti nacionalna, vjerska i druga prava muslimanskog, albanskog i hrvatskog dijela stanovništva Crne Gore. Naša je obaveza da se zalažemo i doprinosimo u pravcu zaštite i afirmacije nacionalnog identiteta crnogorskog naroda i crnogorske kulture, slobode ličnosti i stvaralaštva. Crnogorski P.E.N. Centar ima posebnu odgovornost u animiranju svjetske javnosti, međunarodnih foruma i institucija o stanju u Crnoj Gori, s obzirom na svoj internacionalni status i programsku orijentaciju.[3]

Stavovi iz promemorije u praksi su se očitavali tako što je Crnogorski P.E.N. već u posljednjoj deceniji prošloga vijeka pokrenuo niz pitanja o crnogorskom kulturnom identitetu, dok je osim organizovanja naučnih skupova Crnogorski P.E.N. štampao veliki broj knjiga crnogorskih autora, među kojima i prvi Pravopis crnogorskoga jezika prof. dr Vojislava P. Nikčevića te svojevrsnu Antologiju crnogorske književnosti.

Osnovana Matica crnogorska

Godine 1993. na Cetinju je osnovana i Matica crnogorska, kao odgovor crnogorskih intelektualaca na strategije protivne ideji crnogorske nacije i identiteta. U korijenu ideje osnivanja te “društvene organizacije” bila je želja da se na institucionalno uređen način započne proces čuvanja i razvijanja nacionalne svijesti, dok je njen cilj bio i da odgovori na ona pitanja kojima su se u Hrvatskoj i Srbiji slične organizacije bavile po više decenija.[4]

U Proglasu o Matici crnogorskoj, koji je pročitan na Osnivačkoj skupštini održanoj 22. maja 1993. godine, navedeno je da će Matica njegovati supstrate svih kultura u crnogorskom nasljeđu i osobito sve novo što iz tog nasljeđa nastaje, te da će nastojati da crnogorske vrijednosti u kulturi, umjetnosti i nauci postanu poznate i da se njihovi dometi mjere evropskim kriterijumima.[5]

Već u prvoj godini rada MC djelovala je u skoro svim segmentima crnogorske kulture. Organizovala je tribine o crnogorskim državnim simbolima, obilježila pola milenijuma od osnivanja štamparije Crnojevića, te došla u pośed značajnih rukopisa crnogorskih naučnika, koji su bili usmjereni ka crnogorskoj jezičkoj i književnoj baštini.

Plima, ulcinjski multikulturni talas

Dvije godine poslije osnivanja Matice crnogorske, u Ulcinju je počela rad Izdavačka agencija „Plima“ koja je okupila značajan broj novinara, književnika i kulturnih radnika. Od samog osnivanja „Plima“ se uključila u kulturni život Crne Gore, njegujući ideje multietičnosti i tolerancije, a posljedica takvog nastupa je veliki broj objavljenih knjiga, crnogorskih autora različitih provinijencija, te rad na reviji, mjesečniku i časopisu za kulturu. Zbog promjena zakona koji je tretirao ovu vrstu djelatnosti, Izdavačka agencija „Plima“ 21. jula 1997. godine transformisana je Udruženje građana „Plima – ekologija i multikultura“, da bi 24. marta 2003. ista organizacija bila upisana u Registar nevladinih udruženja, pod istim imenom. Osnivač i zastupnik svih oblika „Plime“ bio je Jovan Nikolaidis, koji će osnovati i voditi ulcinjski ogranak Matice crnogorske. Ta izdavačka kuća ostvarila je brojne rezultate, ali su posebno vrijedni oni koji su doprinosili razvoju crnogorske pripovijetke – tematske sveske časopisa Plima.

Osnovana Dukljanska akademija nauka i umjetnosti

Karakter borbe crnogorskih nezavisnih kulturnih udruženja, te rezultat njihova rada na afirmaciji crnogorske kulture, poveo je ka osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Crnogorski P.E.N. centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika zajedničkom odlukom formirali su Matičarsku komisiju[6] koja je uvažavajući crnogorske specifičnosti, uradila Statut Dukljanske akademije i kriterije za prijem u njeno članstvo[7].

Ideja da se formira naučno tijelo koje će u crnogorskom društvu obavljati ulogu koju je trebala obavljati CANU, u korijenu je imala ideju književnika Jevrema Brkovića da se formira Dukljanska književna akademija. Ipak, na insistiranje crnogorskih intelektualaca da Akademija obuhvati sve stvaralačke discipline (…) došlo je do konačnog preinačenja prvobitne ideje,[8], pa je na śednici organizovanoj 14. jula 1999. godine u Podgorici, osnovana Dukljanska akademija nauka i umjetnosti,[9] koja je rješenjem Ministarstva pravde Vlade Republike Crne Gore upisana u Registar nevladinih organizacija 20. avgusta iste godine.

(Nastaviće se…)

[1] Statut Crnogorskog P.E.N. centra sadržao je 16 članova, koji su precizno definisali svrhu osnivanja, forme djelovanja, pitanja redovnih, počasnih i potpornih učlanjenja, te prava i dužnosti članova. Akt je predviđao i funkcionisanje ključnih organa, poput Skupštine, Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda časti.

[2] Promemorija Crnogorskog P.E.N. centra o ugroženosti crnogorske kulture, naroda i države, u: Dosije/Dossier: 1993-1997 (priredili Momir Marković i Sreten Perović), Crnogorski P.E.N. centar, Cetinje, 1997, 13.

[3] Ibid, 14.

[4] Matica je nastala u smućeno vrijeme kada su najglasniji bili zvukovi truba i bubnjeva i kada su se nad Crnom Gorom i u njoj vijale crne prijetnje. (…) Da ne bi plutala na talasima izgubljenosti i raskola, Matica crnogorska će graditi temelje na stameno tle crnogorske samosvijesti i poštovanja i saradnje sa drugim narodima i kulturama. Ona će nastojati da pruži mislećim ljudima, koji Crnu Goru drže za svoju domovinu, emocionalno utočište i intelektualno ohrabrenje i samopoštovanje. (Marko Špadijer, Riječ na početku, Godišnjak Matice crnogorske [Cetinje], I/1993-1994, 1, 5)

[5] Istog dana donijeta je Odluka o osnivanju, usvojen Statut, koji je precizno definisao ulogu pojedinih tijela Matice, a koncipirani su i odnosi buduće saradnje sa sredstvima javnog informisanja i ključna načela politke MC prema iseljeništvu. MC oformila je Upravni odbor sa predśedništvom, članovima i počasnim članovima, Nadzorni odbor i Sud časti, te četiri usko specijalizovana radna tijela Odbor za nauku i jezik, Odbor za umjetnost i književnost, Odbor za prosvjetu i kulturu i Odbor za saradnju s iseljenicima. U prvi saziv Odbora za umjetnost i književnost bili su izabrani predśednik Branko Banjević, Rajko Todorović, Sreten Asanović, Husein Bašić, Miodrag Burzan, Senad Gačević, Nikola Krapović, Mladen Lompar, Milan-Coko Marović, Slobodan Milatović, Mitrović Slobodan, Milija Pavićević, Mihail-Milo Pavlović, Olga Perović, Sreten Perović, mr Svetlana-Kana Radević, Manja Radulović-Vulić, Dragan Spasić, Vojislav-Vojo Stanić, Milorad Stojović i Vojislav Vulanović.

[6] Matičarsku komisiju činili su predśednik Sreten Perović, Jevrem Brković, Zuvdija Hodžić, Mladen Lompar, prof. dr Božidar Nikolić, prof. dr Miodrag Perović, prof. dr Vukić Pulević, dr Danilo Radojević, prof. dr Veselin Simović, Rajko Todorović, prof. dr Nebojša Vučinić i Vojislav Vulanović.

[7] Sreten Perović, Osnivačka skupština DANU, Doclea (Podgorica), I/2000, 1, 314.

[8] Ibid, 313.

[9] Dugogodišnji direktor ugašenog Leksikografskog zavoda crnogorskoj javnosti je putem novina na sljedeći način pojasnio razloge osnivanja DANU: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti preuzela je kapitalni kulturno-istorijski zadatak: da naučno (iz)vrednuje i afirmiše pozitivno nasljeđe crnogorskog naroda i drugih koji u Crnoj Gori žive (ili su živjeli) i doprinese razvoju umjetnosti i savremene nauke. Ali, CANU taj zadatak nije ispunila. Uz časne izuzetke, bar kad se radi o društvenim naukama (koje nose crnogorski nacionalni predznak), CANU je svoju djelatnost umnogome suprotno usmjerila. Na njenim sesijama i u njenim programima negirana je crnogorska nacija, crnogorska kultura i crnogorska crkva, a sve je to finansirala i još dijelom finansira crnogorska država. To je najbolje vidljivo u nesrećnom Azbučniku Enciklopedije Crne Gore (u izvedbi CANU), koji u ovom vidu ne može izdržati ozbiljnu naučnu, pa ni puku faktografsku analizu. U tom leksikografskom projektu, kao što je javno istaknuto, negiraju se ili potpuno prešutkuju mnoge crnogorske vrijednosti, pa i samo postojanje crnogorskog naroda. Postoji odrednica “Srbi”, ali nema odrednice “Crnogorci”! (…) Zbog svega toga (prevrednovanja dukljansko/zetsko/crnogorskog nasljeđa, afirmacija materijalnih i duhovnih vrijednosti svih naroda koji su doprinijeli bogatstvu i raznovrsnosti savremene crnogorske kulture) ideja pjesnika Jevrema Brkovića o formiranju Dukljanske književne akademije izazvala je veliko interesovanje, pažnju javnosti i podršku onih koji su ostvarili značajno kulturno i naučno djelo. U razradi te ideje, uz konsultaciju poznatih ličnosti iz naučnog i umjetničkog svijeta, međutim, zaključeno je da je korisnije ako se formira Dukljanska akademija nauka i umjetnosti (DANU), čije članove-utemeljitelje bira Matičarska komisija na osnovu visokih kriterija i provjerenih stvaralačkih rezultata svakog kandidata. (Sreten Perović, Svijest o svojoj kulturi i istoriji, Vijesti [Podgorica], 20.III 1999, 12)

Na Osnivačkoj skupštini DANU je dobila četiri odjeljenja: Odjeljenje književnosti i jezika, Odjeljenje prirodno-matematičkih i tehničkih nauka, Odjeljenje društvenih nauka i Odjeljenje umjetnosti. Matičarska komisija je, takođe, u osnivačkim dokumentima definisala i sljedeće oblike sistema upravljanja i kontrole: Senat, Predśedništvo, počasni predśednik, predśednik, potredśednici i generalni sekretar. Za prvog počasnog predśednika izabran je prof. dr Obren Blagojević, za predśednika Jevrem Brković, dok su u prvi saziv Odjeljenja književnosti i umjetnosti ušli dr Radoslav Rotković, u svojstvu sekretara, te Sreten Asanović, Husein Bašić, Jevrem Brković, Zuvdija Hodžić, Mirko Kovač, Mladen Lompar, dr Vinko Maljaj, Momir Marković, prof. dr Vojislav Nikčević, Sreten Perović, dr Danilo Radojević, Vojislav Vulanović i Čedomir Vulević.